Mjera poznavanja Isusa očituje se u mjeri moga odnosa prema drugima. Osoba duboko dotaknuta osobom Isusa nosi ga drugoj osobi. Tako se svjedoči.
Naša svakodnevica satkana je od niti susreta s drugima. Upućenost na druge bitno određuje naš život. Donosi novost i svježinu. Otvara za novo i drugačije. Obogaćuje i uljepšava. U susretima upoznajemo druge osobe. I svaki susret s određenom osobom nije isti. Svaki u sebi nosi različite dojmove i iskustva. Neki nam susreti ostaju duboko urezani u sjećanje. Nekih se više niti ne sjećamo jer im ne pridajemo osobit značaj. No, postoje osobe koje, kad ih upoznamo, želimo još bolje upoznati. Takve osobe nose dubok trag u našem životu. S njima prelazimo put od upoznavanja do poznavanja.
Nesumnjivo da za osobe s kojima dijelimo životni prostor i vrijeme, dobre i loše trenutke, poteškoće i nedaće, razumijevanja i osporavanja, možemo reći da su nam prijatelji, da ih poznajemo. Naravno, takvih je malo i najčešće je to jedna osoba. Osoba s kojom je svaki susret drugačiji. Osoba s kojom susreti nisu prazni.
Ja ga nisam poznavao (Iv 1, 31). Ivan Krstitelj nije imao priliku tjelesno vidjeti Isusa sve dok ga nije krstio na Jordanu. No, taj susret je sve promijenio. Vidjeti Mesiju, onoga koga navješćuje i iščekuje cijeloga svoga života, mijenja njegov pogled. Njemu je sam Svevišnji po Duhu objavio da je Isus - Sin Božji. On to svjedoči i ispovijeda. Upoznavši onoga koji je Život i sâm daje život za njega. Život za Život.
Susret s Isusom drugačiji je od susreta s drugim osobama. Jedino susret s Njim može u potpunosti promijeniti tvoj život. Neizmjerna je milost Isusa pohoditi u Presvetom oltarskom sakramentu. Slušati Ga u njegovoj riječi. Primiti Ga u svoje biće. Duh Sveti, koji otvara naša srca spasonosnoj rosi odozgor, uvodi nas u poznavanje Isusa. Tko Ga svakodnevno susreće, tko Mu svakodnevno prilazi i želi boraviti u Njegovoj blizini, uviđa koliko ga malo poznaje. Naši odnosi s Njim su postali hitri i površni. Nema više jasnoće odnosa. Sve nam je zamagljeno jer sami ne dopuštamo da nas dotaknu tople zrake Njegove ljubavi.
Površni susreti s Njim zrcale se i u susretima s drugim ljudima. Sve su više naši susreti opterećeni beskrajnim monolozima i solilokvijima, trajnom potrebom da sebe stavimo u središte pažnje pod svaku cijenu. Oni sve više umaraju i ne donose potrebnu jasnoću u naše živote. Kada si zadnji put susreo osobu koja ti je govorila o Božjoj ljubavi? Poslije ovoga pitanja jednostavno zanijemiš. Ostaneš tužan i žalostan jer nam Božja ljubav više nije na prvom mjestu. Mi ne dopuštamo da ona proniče sve dimenzije našega života. Božju ljubav smo stavili u okvire sakralnog i religioznog. U svakodnevnom govoru ta tema je nepoželjna.
Krajnje je vrijeme upoznati cjelovitog Isusa, ne onakvog kakvog bismo mi htjeli da On izgleda nego onakvog kakav On jest. Susret s Njim mijenja i obogaćuje, daje potrebnu bistrinu i svježinu našemu životu. Mjera poznavanja Isusa očituje se u mjeri moga odnosa prema drugima. Osoba duboko dotaknuta osobom Isusa nosi ga drugoj osobi. Tako se svjedoči. Kada moj život postane plodan djelovanjem Njegova Duha, tek tada mogu zanosno uskliknuti: Ovo je Sin Božji! Našao sam Mesiju! (usp. Iv 1, 34; Iv 1, 41)
»Govoriti je uzalud, badava peru sav je trud, tko kuša taj tek pravo zna, što znači ljubav Gospodnja.« (sv. Bernard) Ma koliko da dodamo, ne bismo završili; jednom riječju: »On je sve!« (Sir 43, 27)
