Riječ Božja – Sveto Pismo dar je života. Ono nas uvodi u svu puninu života i tek u njemu mi otkrivamo vlastitu vrijednost i vlastito usmjerenje...
Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U
Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini
bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima
rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde
i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici
da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju
ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus:
»Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi:
»Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana
podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela.
Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njego-vi
učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. (Iv 2, 13-22)
Tko je jednom gledao pticu koja po prvi put polijeće
iz gnijezda, svojim očima gledao je svu dramu života. Tko je jednom gledao
dijete koje se upušta u životnu avanturu prvog samostalnog hoda, svojim srcem
ćutio je svu dubinu i ljepotu dara života. O daru života razmišljamo uz
liturgijska čitanja na obljetnicu posvete lateranske bazilike što je slavimo
ove nedjelje.
Pred nama stoji Isus i ova živopisna evanđeoska
scena prevrtanja stolova. Isus kakav nije inače, ljutit i rasrđen, Isus koji je
razočaran. Ne trebamo biti vrhunski poznavatelji Svetog Pisma i ljudske
psihologije da razumijemo što je Isusa tako razljutilo, jer on sam
to reče: Nosite
to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku. Na takvu njegovu izravnu opomenu javiše se Židovi i
svojim pitanjem: Koje nam znamenje možeš
pokazati da to smiješ činiti? – prigovoriše Isusu. Njegov odgovor o rušenju
i podizanju hrama nije im bio jasan te još jednom prezreše i ismijaše Isusa.
Kasnije se njegovi učenici sjetiše ovog događaja te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
Pitamo se danas zašto Isusov govor nije bio jasan Židovima niti
učenicima?
Učenici su bili ti koji su pratili Isusa i cijelo vrijeme
bili uz njega. Sve što je činio gledali su svojim očima, sve što je govorio
slušali svojim ušima, a ipak odmah ne razumješe Isusove besjede. Židovi,
također, ne prepoznaše Isusovih riječi. U svome očajnom iščekivanju mesije koji
ima doći i povesti Izrael u borbu protiv rimskog okupatora, zatvorili su oči
svoga srca, jedini instrument kojim čovjek može povjerovati Isusu. I nisu taj
instrument, brojni od njih, više nikada mogli otvoriti. Učenici pak, nakon
Uskrsnuća Gospodinova, još su jednom prolazili kroz sve ono što Isus činio i
govorio u želji utvrđivanja svoje vjere u Uskrslog Krista. I povjerovaše Pismu.
I danas pred svakim od nas koji se zovemo Kristovim
učenicima, ali i pred cijelom Crkvom stoji ovaj isti dvostruki izazov. Biramo
između svojih osobnih, društvenih, znanstvenih uvjerenja i vjere u Krista kojeg
je navijestilo Pismo. Njihova uvjerenja spriječila su Židove povjerovati. Ni
najmanje se ne trebamo bojati istraživati svaki djelić Pisma, o njemu
razmišljati i njega promišljati, ali samo ako je naš cilj još dublje
povjerovati.
Riječ Božja – Sveto Pismo dar je života. Ono je stvarnost
onoga prvog dječjeg hoda, jer ono nas uvodi u svu puninu života i tek u njemu
mi otkrivamo vlastitu vrijednost i vlastito usmjerenje. Pismo u konkretnom
življenju Crkve i pojedinca postaje k vječnosti usmjereni život. U Pismu mi
možemo povjerovati Kristu, povjerovati da je on kadar razvaljeni hram u tri
dana podići – na život.
Kada ptići čine svoj prvi let iz gnijezda uvijek je negdje u
blizini i majka ptica. Počesto ona bude ona koja mora svoju dječicu pogurati iz
gnijezda kako bi se osamostalili. Isto je i s djetetom koje čini svoje prve
korake. Gotovo uvijek je tu negdje majka koja budno prati da se djetetu nešto
ne dogodi dok kroči u život. I dok radosno slavimo dar života što nam ga Krist
dade, u nama se rađa odlučnost da budemo istinski Hram Božji – Božja građevina,
kako to poziva apostol Pavao. U nama se nastanjuje Duh Sveti, isti onaj Duh
koji je nadahnuo Pismo. Pod brižnim pogledom Majke Marije, koja je povjerovala
i bila osjenjena Duhom, i mi dopuštamo biti osjenjeni te bivamo spremni uroniti
u dar života, bivamo spremni povjerovati Pismu.
