Želim ti... Božić!
Iskonska potreba svakog ljudskog bića jest biti ljubljen. No, u svijetu narušenih i poremećenih odnosa kao da se gubi sposobnost za ljubav. Očekujemo ljubav, njoj se nadamo, čeznemo za njom. Naša očekivanja od drugih često su nerealna jer ni sami nismo sposobni dati ono što tražimo. Tražimo previše, dajemo premalo. Prostor u kojem uvijek računamo na ljubav jest zajednica, obitelj u kojoj živimo. Ona je mjesto u kojoj bi naša ljubav trebala biti sigurna i zaštićena, oslobođena zavisti i ljubomore. No upravo su naši bližnji oni koje najčešće povrijedimo, koje ne razumijemo, s kojima upadamo u razmirice i nesuglasice. Naše poteškoće su s onima koji su nam blizu. S onima koji su naši.
Nema bolnije činjenice negoli gledati dvije osobe, koje dijeleći životni prostor i vrijeme, ne dijele jedna drugu. Takvi odnosi ne samo da su površni i plitki, bez vidljive dubine i jasnoće, nego su zagađeni sotonskom podjelom. Ponestaje komunikacije i dijaloga. Nema više zdrave i lijepe riječi, riječi koja bi mogla dovesti u red narušeni odnos. Postoji samo šutnja čija se težina i u zraku osjeti. Tužno je primijetiti kako će bilo koja od te dvije osobe tražiti izliku i opravdanje za svoj način postupanja prema drugoj osobi. Ta su opravdanja i izlike skrivena pod plašt »pravednih« razloga zašto je to tako kako jest. Svim silama se trude razumski rastumačiti razloge neprihvaćanja i odbacivanja. No, u korijenu svega je jedan jedini razlog: otpor ljubavi.
Sveti Ivan u svom evanđelju piše: »K svojima dođe i njegovi ga ne primiše« (Iv 1, 11). Svatko tko ovo čita na neki način se smatra njegovim, Isusovim. Mi nemamo poteškoća s tim da ćemo zanijekati našu vjeru u Isusa. Barem nominalno. Po imenu. Ja sam ti vjernik! No, imamo poteškoća sa življenjem svoje vjere. U našim životima se događa rascjep između onoga što vjerujemo i onoga što živimo. Nemamo povjerenja u Isusa i njegovu ljubav. Da imamo, stvari ovako ne bi izgledale. Bile bi drukčije, preobražene snagom Njegove ljubavi. Na koji god način pokušali shvatiti ovaj svetopisamski citat ipak on u sebi nosi neku tugu. Doći svojima i ne biti primljen. Žalost. Tuga. Bol. Gorka je činjenica da se u našim životima opiremo zrakama Božje ljubavi. Ne dopuštamo da nas te zrake obasjaju i ogriju svojom toplinom.
Mi odbacujemo Isusa i njegovu ljubav jer ga ne poznajemo. Previše je zadržavanja na izvanjskosti, na površnoj i nezreloj vjeri, na brzim i hitrim nadahnućima i još bržim očitovanjima istih. Isusa se gleda dublje i ozbiljnije. Božić je izvrsna prilika za pogled u nutrinu otajstva. Dublje shvaćati otajstvo Božića nas uvodi u dublje shvaćanje cjelovitosti Božje ljubavi u Isusu Kristu. Božić pred nas stavlja odluku: biti ili ne biti Božji? U tom pitanju sadržana je ozbiljnost Božića. Odgovor na ovo pitanje se ne daje olako i brzo. Ovdje se dogovara životom. Predanjem! Predanje jest suprotnost otporu.
Osoba koja svakodnevno uranja u Božju ljubav, koja se natapa rosom odozgor, koja svoje vrijeme provodi s Njim i u Njemu zna o čemu je riječ. Predanje Ljubavi nije samo jedan završni čin života nego je to svakodnevno poniranje u nutrinu otajstva. U nutrini se dobivaju spoznaje i odgovori na život. U nutrini tog otajstva se učim ljubiti čovjeka pored sebe. Učim se ljubiti onoga koji je moj. Činjenica da sâm Isus do kraja ljubi svoje, da njegova ljubav ne slabi unatoč tome što ga mi ne ljubimo, govori mi da su svi moji razlozi za neprihvaćanjem drugoga manjkavi i nedostatni. Moja opravdanja postaju smiješna i besmislena pred Djetetom u jaslama. Ono me podsjeća na ono što sam nekada bio, a sada više nisam. »A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja« (Iv 1, 12).
Danas će svatko svakomu zaželjeti čestit, sretan i blagoslovljen Božić. To je lijepo i plemenito. Ja ću to učiniti drugačije. Ja ću zaželjeti Božić jer Božiću nisu potrebni atributi. Potreban nam je on sâm. U to otajstvo smo pozvani ulaziti i otkrivati njegove dubine. Dijete u jaslama je poziv na gledanje Ljubavi. Ostani pred Njim! Ne trenutak, ne dva, nego ostani! Gledaj Ljubav, upijaj njezine zrake, upijaj ono što ti govori, čemu te poučava, slušaj taj glas, ne opiri se... Tako se upoznaje Isusa – gledanjem i slušanjem. Primi ga u svoje naručje. Budi dijete Božje! Želim ti... Božić!
