Dok se Riječ u nama razvija učimo od nje, trudimo se prepoznati pravu stvarnost te Riječi koja je u stanju promijeniti cijelog čovjeka ako joj se prepusti.
Današnji blagdan Svete Obitelji pred nas stavlja otajstvo
svete jednostavnosti. Iako su i Josip i Marija znali tko je Isus zapravo, njih
dvoje od toga nisu činili nikakvu predstavu. Ponašali su se kao svi ostali
roditelji. Došli su prikazati Sina u Hram te na Marijino očišćenje, iako njoj
to nije ni bilo potrebno. Bilo je važno da se tada ne ističu ni u kakvim
sitnicama. Živjeli su život u skromnosti i jednostavnosti – baš kakav su
živjeli i prije rođenja.
No, pri dolasku u Hram Bog im želi pokazati što ih sve
čeka. Objavljeno im je o Isusu sve ono što trebaju znati. Starac Šimun živio je
bogobojazno i zbog toga mu je bilo obećano da neće umrijeti dok ne vidi Onoga
koji će Izraelu donijeti spas. Bilo mu je dano da u tom malom Djetetu vidi svog
Boga. Nakon što je se Šimun osvjedočio ostvarenju Božijeg obećanja uslijedila
je njegova hvala. Ako budemo otvoreni poučljivosti moći ćemo biti poput Šimuna.
Dočekali smo svetkovinu Isusovog rođenja. Jesmo li prepoznali Spasitelja u liku
malenog djeteta? Jesmo li zahvalili
Mariji za njen: Neka mi bude.
Sveta Obitelj nas uči poniznosti i jednostavnosti čak i
onda kada su nam povjerene velike stvari. Važno je ne isticati se i u
poniznosti dopustiti da se u nama razvija Riječ kako bi kasnije mogla
odjeknuti. Dok se Riječ u nama razvija učimo od nje, trudimo se prepoznati
pravu stvarnost te Riječi koja je u stanju promijeniti cijelog čovjeka ako joj
se prepusti. Baš tako su živjeli i Josip i Marija nakon povratka u Nazaret. Dok
su oni odgajali Isusa i On je odgajao njih jer su bili spremni saslušati.
Naučimo se osluškivati što i nama danas Riječ govori i to provodimo u život.
