Biti poslušan čak i onda kada ti stvari zvuče ili izgledaju čudno, možda i nevjerojatne! „Osuđeni“ smo na to da vjerujemo Bogu jer ćemo jedino tako uspjeti biti ono što možemo biti.
Već pri prvom čitanju ponuđenih evanđeoskih ulomaka koji su ponuđeni za ovu svetkovinu (Mt 1, 16.18 – 21 i Lk 2, 41 – 51a) odmah se dade iščitati kakva je osoba bio sv. Josip. Osim što je bio uzor pravedna čovjeka, bio je to čovjek vrlo poslušan riječi Božjoj. U Bibliji nemamo zapisanu ni jednu njegovu riječ, ali neke informacije o njemu ipak su zapisane. Znamo, tako, da je bio tesar, živio u Nazaretu, imao korijene u Betlehemu, potomak je Davidov. Za ženu je uzeo Mariju koja je već tada bila trudna po Duhu Svetome.
Josip je vjerovao u to što mu je rečeno od Gospodina te se nije bojao uzeti k sebi Mariju za ženu. Za takav čin potpunog životnog opredjeljenja za jednu osobu potrebno je mnogo povjerenja, hrabrosti ali i ljubavi. Kada je htio ženu potajno napustiti da ju ne izvrgne sramoti, u snu mu se javlja Gospodin i govori mu da se ne boji uzeti k sebi ženu koja će roditi Sina Božjega. Pred takvim riječima se može samo zastati i ništa ne reći. Na takve riječi samo ponizan čovjek može odgovoriti potpunim predanjem volji Onoga koji takve riječi upućuje.
Josip je, također, kao i Marija, od Boga odabran čovjek da bude Isusov zemaljski otac, da Ga čuva, pazi i odgaja kao maloga. U drugom ponuđenom evanđeoskom ulomku izneseno je svjedočanstvo o tome kako su Josip i Marija „izgubili“ Isusa u hramu. Zašto sam stavio navodne znakove za riječ izgubili? Boga se ne može izgubiti niti Bog može izgubiti nas. Budući da je Bog prisutan u svemu, ne može Ga se izgubiti jer je stalno prisutan u svemu oko nas i u svakome oko nas.
Ne znamo ni jednu riječ da ju je Josip izgovorio, jer ni jedna nije zapisana u Evanđeljima, ali, njegova djela za njega svjedoče. Nakon što je se probudio oda sna gdje mu je rečeno da se ne boji uzeti Mariju, on učini kako mu je anđeo naredio. Takve riječi bi, barem meni, zvučale čudne i ne znam kako bih na njih reagirao. Možda bih ih ignorirao i nastavio onako kako sam već i sam zamislio. Upravo tome me i uči ovaj svetac. Biti poslušan čak i onda kada ti stvari zvuče ili izgledaju čudno, možda i nevjerojatne! „Osuđeni“ smo na to da vjerujemo Bogu jer ćemo jedino tako uspjeti biti ono što možemo biti.
Osobina velikog čovjeka i vjernika. Činiti sve što ti se naredi od Gospodina. Slična se stvar događa i na svadbi u Kani Galilejskoj gdje je Isus učinio svoje prvo čudo. Tako i ovdje možemo vidjeti prvi Božji zahvat u životu sv. Josipa. No, da on nije bio do kraja poslušan, tko zna što bi sada bilo. Zato se i trebamo naučiti od Josipa biti upravo tako poslušni Bogu! Pri tome ne mislim da budemo Njegovi „robovi“ nego samo da osluškujemo Njegov glas i Njegovu volju u svom životu vršimo. Tako ćemo dobiti sve ono za čime čeznemo, a potrebno nam je, i na kraju – život vječni.
