Tamo gdje nema susreta s Riječju, obzori se zamute. Postajemo žrtve vlastitih obzira uokvirenih u lažnu ljubav u kojoj ne smijemo govoriti ono što je Božje kako se drugi ne bi uvrijedili.
Nerijetko čujemo riječ obzir. Tumačimo je kao razumijevanje nekoga ili nečega, kao poštivanje, pažnju ili uviđavnost prema nekoj osobi. Obziri su u sebi dobri. Oni nam daju mogućnost boljeg razumijevanja zbilje. Njima lakše pristupamo drugima. Oni pročišćuju naše odnose. Daju nam jasnoću i bistrinu u odnosima. Njihova se plemenitost očituje u pristupanju osobi s ljubavlju u istini. Ljubav u istini čini obzire dobrima. Bez ljubavi u istini nema pravih obzira. Trenutci u kojem su obziri lišeni ljubavi u istini postaju trenutci laži i sebičnosti.
Od pravilnog razumijevanja obzirâ ovisi i pravilno razumijevanje životnih obzorâ. Pravi obziri daju bolji uvid u životne obzore. Naprotiv, lažni obziri lišavaju naše obzore jasnoće istine i evanđeoske ljubavi. Takvi nam obzori postaju nejasni i mutni. Dolazimo do toga da zbilju više ne gledamo u svjetlu Istine sadržane u Božjoj riječi nego je tumačimo po vlastitom nahođenju. Stoga, čitajući današnja liturgijska čitanja primjećujemo što i kako treba raditi (propovijedati!), ali isto tako primjećujemo da nam to ne ide kako bi trebalo. Izgleda da su nam naši obziri zamaglili obzore pa se gubimo u magli vlastitih pogleda. Prorok Jeremija je to izrazio riječima: »Čak i proroci i svećenici lutaju po zemlji i ništa ne znaju!« (Jr 14, 18)
Gospodin Isus nas u današnjem evanđeoskom odlomku poziva na hrabro i odvažno naviještanje njegove Riječi. U svojoj dubini njegova besjeda pročišćuje naše obzore. Daje nam mogućnost jasnijega promatranja zbilje oko sebe. Gospodin Isus nam jasno govori da bez susreta s Njim nema propovijedi koja će plamtjeti ljudskim srcima. Tek se u susretu s Njim bistre naši obzori. Jasnije vidimo što Bog od nas traži. Ovdje valja primijetiti taj susret. Isus govori apostolima samozatajno, skriveno od mnoštva pogleda drugih. Uči ih istini svoje Riječi. Uči ih slušati svoju Riječ. Tek nakon toga slijedi propovijed. Iz slušanja slijedi govor.
Naprotiv, tamo gdje nema susreta s Riječju, obzori se zamute. Postajemo žrtve vlastitih obzira uokvirenih u lažnu ljubav u kojoj ne smijemo govoriti ono što je Božje kako se drugi ne bi uvrijedili. Svojevremeno je Gospodin po proroku Izaiji govorio kako ga narod samo usnama časti, a da mu je srce daleko od Njega (usp. Iz 29,13). Isto tako, u evanđelju po Marku čitamo kako Gospodin Isus kori farizeje koji su napustili zapovijed Božju, a drže se predaje ljudske (usp. Mk 7, 8). Lažni su obziri plod zatvaranja vremena Bogu. »Zatvoriti vrijeme Bogu« znači ne dopustiti susret s Bogom u vremenu. Kada osoba svakodnevno na taj način »zatvara vrijeme Bogu« postaje tvrda srca i mutna pogleda koji onemogućuju jasno gledanje. Obziri postaju plod vlastite neimaštine duha neprosvijetljene svjetlom Božjega Duha. Kada su oni lažni, tada su i obzori lažni. Zbilju se više ne promatra iz Božje perspektive nego iz vlastite pobude.
Gospodin Isus nas prvotno poziva biti s Njime (usp. Mk 3,14). On lišava naš život lažnih obzira. On pročišćuje naše obzore. U susretu s Njim nam se očituje Njegova volja. U susretu s Njim se učimo što i kako govoriti. Učimo se govoriti ono što On želi (usp. Mt 10, 27). Tek iz susreta s Njim nam biva jasniji današnji evanđeoski odlomak. Biva nam jasniji poziv i molitva proroka Jeremije (usp. Jr 20, 10-13). A potpunija jasnoća nam dolazi onda kada svatko od nas sebi dopusti susret s Njime. Želim ti susret...
