Duh kojeg Učitelj obećaje istina je i svijest. Istina, jer poučava o svemu, a svijest jer doziva u pamet sve što vam ja rekoh.
Mnoštvo se nevjerojatnog dogodilo posljednjih tjedana u, i oko, jedne skupine učenika u Jeruzalemu. Počelo je križem koji je dosuđen pravedniku. Uslijedio je prazan grob. Zatim put u Emaus sa strancem, koji u gesti ljubavi otkriva da ipak nije stranac. Susret s Uskrslim i gledanje rana. Čudesan ulov ujutro i pripravljena žeravica. Uzašašće njima naočigled i oblak koji ga otima. Puno doživljenog, pa je vrijeme da se o tom svemu promisli. I upravo kada počinje sabiranje: eto iznenada šuma s neba. Duh iznenađuje, kao što je Isus nekoć iznenađivao.
Učitelj ne dopušta da učenici ostanu dugo u neizvjesnosti pitanja o svojoj budućnosti. Nudio se povratak u svakodnevicu, k davno ostavljenim mrežama, ili put svjedočanstva za nevjerojatnog Učitelja. I dok traje neizvjesnost oni su bili zajedno na istome mjestu. Ostaju vjerni jedni drugima i Učiteljevom obećanju. Vjernost postaje preduvjet njihova svjedočenja. Počesto se čovjeku učini kako mu je pravo utočište negdje drugdje, negdje daleko. Jer, previše je uzaludnog truda i potrošenog strpljenja. Tamo negdje, može se zaboraviti na prošlost, u kojoj je bilo propusta; zaboravit će se i na ljude, možda i najbliže, koji vremenom postanu teretni; na svakodnevicu, koja je postala zamorna. Ali Duh ne dolazi u prilike koje su po nama idealne, koje mi želimo umjetno stvoriti ili izazvati. Duh potpomaže našu nemoć, on se zauzima za nas neizmjernim uzdasima. Duh dolazi u prilike života, u život koji je življen vjerno, bez obzira radilo se o supružničkom, mladenačkom, svećeničkom ili kojem drugom. I onda življenje postaje svjedočansko.
Duh kojeg Učitelj obećaje istina je i svijest. Istina, jer poučava o svemu, a svijest jer doziva u pamet sve što vam ja rekoh. Svjedočko djelovanje, jer je istinito, postaje prepoznatljivo svima, onog hodočasničkog dana u Jeruzalemu, kao i danas onima koji se zateknu u našem okruženju. Jezik Duha tako postaje jezik ljudi. Svijest pak čini Učiteljevu riječ uvijek iznova okrepljujućom, počevši od prvog navještaja apostola sve do navještaja našeg vremena, kojeg nam pruža Crkva.
Po Duhu se čovječanstvu daruje novo stvaranje. On donosi jasnoću, daruje cjelovitost, liječi nesigurnost. Stvara jedinstvo, razumijevanje i vjernost. Duh postaje novi jezik novih ljudi.
Učitelj ne dopušta da učenici ostanu dugo u neizvjesnosti pitanja o svojoj budućnosti. Nudio se povratak u svakodnevicu, k davno ostavljenim mrežama, ili put svjedočanstva za nevjerojatnog Učitelja. I dok traje neizvjesnost oni su bili zajedno na istome mjestu. Ostaju vjerni jedni drugima i Učiteljevom obećanju. Vjernost postaje preduvjet njihova svjedočenja. Počesto se čovjeku učini kako mu je pravo utočište negdje drugdje, negdje daleko. Jer, previše je uzaludnog truda i potrošenog strpljenja. Tamo negdje, može se zaboraviti na prošlost, u kojoj je bilo propusta; zaboravit će se i na ljude, možda i najbliže, koji vremenom postanu teretni; na svakodnevicu, koja je postala zamorna. Ali Duh ne dolazi u prilike koje su po nama idealne, koje mi želimo umjetno stvoriti ili izazvati. Duh potpomaže našu nemoć, on se zauzima za nas neizmjernim uzdasima. Duh dolazi u prilike života, u život koji je življen vjerno, bez obzira radilo se o supružničkom, mladenačkom, svećeničkom ili kojem drugom. I onda življenje postaje svjedočansko.
Duh kojeg Učitelj obećaje istina je i svijest. Istina, jer poučava o svemu, a svijest jer doziva u pamet sve što vam ja rekoh. Svjedočko djelovanje, jer je istinito, postaje prepoznatljivo svima, onog hodočasničkog dana u Jeruzalemu, kao i danas onima koji se zateknu u našem okruženju. Jezik Duha tako postaje jezik ljudi. Svijest pak čini Učiteljevu riječ uvijek iznova okrepljujućom, počevši od prvog navještaja apostola sve do navještaja našeg vremena, kojeg nam pruža Crkva.
Po Duhu se čovječanstvu daruje novo stvaranje. On donosi jasnoću, daruje cjelovitost, liječi nesigurnost. Stvara jedinstvo, razumijevanje i vjernost. Duh postaje novi jezik novih ljudi.
