Prvi je dan u tjednu. Je li s Isusom počelo novo stvaranje? Zadivljuje me razmišljanje kako su smrt i zlo htjeli imati zadnju riječ u Isusovom životu. Ali Bog je nepobjediv.
Prošlih smo dana bili svjedoci izdaje, uhićenja i muke Gospodnje. Sve je završilo na križu gdje su svi prijatelji Isusovi ostali u boli i prestrašenosti. Nastala je tišina i šutnja koja je trajala sve dok je Marija Magdalena došla na grob. Sad odjednom sve opet počinje biti dinamično. Marija Magdalena dolazi na grob, ugleda otkotrljan kamen trči natrag kako bi to javila Petru i drugom učeniku. Oni trče na grob i nalaze ga praznim. Samo povoje i ubrus pronalaze.
Ostao sam malo začuđen čitajući ovaj odlomak. Mi slavimo danas Uskrs, a tekst iz Evanđelja nam donosi tri osobe koje su prestrašene i zbunjene. Odlomak ne govori o njihovoj radosti i ushićenju, nego samo to da su našli prazan grob, povoje i ubrus koji mogu biti znak da je Isus ili živ ili je otet. Nije ni čudo što su u strahu. Ali ipak, nešto su imali. Imali su djela i riječi Isusove koje su im davale nadu. Da li je uskrsnuo? Čak piše da je drugi učenik povjerovao kad su vidjeli povoje i ubrus, ali ne piše je li povjerovao u to da je Isus uskrsnuo ili samo u Marijine riječi da ga nema. Uglavnom, oni odlaze kući u strahu, ali s Isusovim riječima u srcu. No to nije bilo dovoljno za vjeru. Tek kad Isus dolazi, kad se očituje, tad počinju vjerovati. Marija je, kako ćemo čitati u čitanjima trećeg dana Vazmene osmine, plakala u žalosti i strahu kod groba, ali u času kad je čula njeno ime iz Isusovih usta „Marijo“, strah nestaje i sloboda nastaje. A u čitanjima druge Vazmene nedjelje čitamo kako su učenici bili u strahu, iako su vidjeli prazan grob, sve dok nije Isus došao kroz zatvorena vrata, ili zatvorena srca, i rekao: „Mir vama.“ Strah im tad nestaje, a sloboda nastaje.
Pitam se kako ja danas mogu ovaj odlomak proživjeti? Imamo prvo i drugo čitanje dvojice svjedoka koji s punim uvjerenjem govore o događajima Isusovim. Petar i Pavao. Ako je svjedok onaj koji je potaknut jedinim Svjedokom, Duhom Svetim koji je Istina, onda oni govore istinu u onome što pišu. Čitajući dakle njihove riječi mogu početi razmišljati o tim događajima. Drugo što imamo u odlomku iz Evanđelja su znaci da je Isus ipak živ. Prazan grob, povoji i ubrus. To me potiče da gledam oko sebe znakove koji mi govore o tome da je Bog živ. Priroda koja se uvijek iznova budi. Tako skladno gibanje svemira. Srce koje svaki dan kuca bez odmora. Leptir koji neprimjetno proleti. Ljudi koji stvaraju. Bližnji koji me vole. Slabosti koje se praštanjem i ljubavlju nadvisuju… To izvlačim iz današnjih čitanja.
Ali ostajem i ja u pitanjima, tišini i razmišljanju kao Petar, drugi učenik i Marija. Isus će i meni doći, proći kroz zatvorena vrata, i pozvati me mojim imenom te reći: „Mir tebi.“
Nada moja je u svjedocima Isusovim koji su ispunjeni Duhom Svetim, Svjedokom i Braniteljem koji nas uvodi u istinu. Razmišljanje o Uskrsu me vraća i u Stavi Zavjet.
U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. I reče Bog: „Neka bude svjetlost!“ i bi svjetlost. (Post 1, 1 – 3)
Prvi je dan u tjednu. Je li s Isusom počelo novo stvaranje? Zadivljuje me razmišljanje kako su smrt i zlo htjeli imati zadnju riječ u Isusovom životu. Ali Bog je nepobjediv. On dopušta zlo kako bi ga razgolitio i potpuno razotkrio. Ono misli da je definitivno, a Otac odgovara da je samo On definitivan, i da život ima zadnju riječ.
Završavam riječima svetoga Pavla: „Pobjeda iskapi smrt. Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj? Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon. A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu! (1 Kor 15, 55 – 57)
Sretan Vam Uskrs, braćo i sestre!
