Postoji li život poslije smrti? Možda bolje postaviti hipotezu: Postoji li život prije smrti? Živim li ja ili život prolazi pored mene? Što mi je činiti da budem sretan? Kako otkriti život? Što mi je činiti da baštinim život vječni? To pitanje postavlja mladić Učitelju prije dvije tisuće godina, a pitamo i mi Učitelja poslije dvije tisuće godina.
Iz Evanđelja po Marku:
U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: »Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!« On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.« Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!« Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.«
Postoji li život poslije smrti? Možda bolje postaviti hipotezu: Postoji li život prije smrti? Živim li ja ili život prolazi pored mene? Što mi je činiti da budem sretan? Kako otkriti život? Što mi je činiti da baštinim život vječni? To pitanje postavlja mladić Učitelju prije dvije tisuće godina, a pitamo i mi Učitelja poslije dvije tisuće godina. Ljudski je mozak impresivan. Zadivljujući. Izumio računalo. Odlazi u svemir. Cijepa atome i presađuje organe iz jedne osobe u drugu. Gradi mostove i nebodere te iz njega nastaju izvanredna umjetnička djela. Veliki Michelangelo Buonarroti jednom je stajao pred ogromnom mramornom gromadom, a ljudi su ga pitali što to radi. On im je odgovorio: “Oslobađam anđela”. On je već vidio zarobljenog anđela u stijeni. To može samo čovjek, tako jedinstveno, a u isto vrijeme tako komplicirano biće.
Najzanimljivije u svemu tome je što taj isti čovjek nije riješio problem ljudske patnje, boli, tjeskobe, očaja i ispraznosti. Temelji su poljuljani, oni egzistencijalni na kojima počivamo. Na kojima gradimo sve ostalo. Tehnologija iz dana u dan dostiže svoj vrhunac. S pravom se pitamo: Gdje je kraj? Paradoks je da sve to radimo da bi bili sretniji, međutim postajemo sve nesretniji. Istina, imamo više udobnosti. Brzine. Zabave. Imamo i više informacija. Pametniji smo. Jesmo li sretniji? Istraživanja Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da 800.000 ljudi u svijetu svake godine počini samoubojstvo, što je među vodećim uzrocima smrti osoba starih između 15 i 45 godina. Nadalje, pokazuju da je broj samoubojstava u svijetu porastao za 60 posto i to tijekom posljednjih 40 godina. Zanimljivo, jer u tih istih posljednjih 40 godina čovječanstvo je najviše napredovalo na područjima znanosti. Evo, s jedne strane imamo čovjeka genijalno biće, s druge strane čovjeka nemoćno i krhko biće koje se muči odgonetnuti zašto postoji.
Ovoga mladića muče ista pitanja zato i dolazi Isusu. Učitelju. Međutim, Isus mu govori ono što ne želi čuti. Idi, prodaj sve što imaš i podaj siromasima. Ova rečenica može implicirati na to da je ključ u tome: Prodamo sve i postanemo savršeni. No, pogledajmo malo detaljnije. Kao što postoje oholi bogataši, postoje i oholi siromasi. Kao što postoje ponizni siromasi, postoje i ponizni bogataši. Postoje siromasi čije srce pripada novcu koji ne mogu imati. Postoje i bogataši čije srce nije vezano za ono materijalno koje posjeduju. Isus ne govori ostavi materijalno bogatstvo, nego ostavi misao da ti ono može donijeti sreću. Ostavi ga srcem. Ne može ti ono donijeti odgovore na ova pitanja s početka. Ne može niti najnovija tehnologija, niti najnovije znanstveno otkriće, niti lijek koji maksimalno produžuje život. Može samo privremeno nahraniti naš ranjivi ego i time produžiti vegetiranje. To nije život. Ovdje moramo naglasiti da su rijetki oni koji imaju materijalno bogatstvo, a da im srce nije privrženo njemu. Zbog toga Isus i govori: “Teško će ući”, a ne “Nemoguće je”.
Sam čin tjelesnog odvajanja od novca ne čini nas svetim, ali ne znači da to ne trebamo raditi. Isus kao da nas navodi da shvatimo duboko u svom srcu da materijalno bogatstvo ne donosi sreću i odgovore. Tada će odvajanje od njega doći kao posljedica jer će nam postati nebitno. Mi kao živa Crkva dužni smo nasljedovati poruku Krista i ne vezati se uz propadljive stvari. Deva mora smršati. Mora se nekako provući. Imajmo na umu da smo bogati onoliko koliko dajemo drugome. Za kraj jedna rečenica iz konstitucije Lumen gentium koja dira u srce: “u siromasima i patnicima Crkva prepoznaje sliku siromašnog i patničkog utemeljitelja”. To je naš Utemeljitelj koji se nije utjelovio kao blještavilo sa gotovim riješenjem. Ne krije se ispod riječi napredak da bismo dobili unazađenje. On nudi križ. Čak ne kaže ni da je on cilj. On kaže: Ja sam Put…
