Teško je vjerovati da me Bog voli ovakvog kakav jesam. I kad sam srdit, arogantan, lijen, slab… Bog me ljubi neizmjerno.
U Novom Zavjetu čitamo kako je Petar često samopouzdano nastupio. Obećava da će život svoj položiti za Isusa (Iv 13,37), tvrdi da će uvijek ostati vjeran (Mt 26,33), poći u smrt za njim (Mk 14,31), odvraća Isusa da mu noge opere (Iv 13,8) i vadi mač da brani Isusa u Getsemanskom vrtu (Iv 18,10). Gledajući u svoje sposobnosti i svoju snagu, tako djeluje sve dok pogled ne spusti, dok ne padne u noć sumnje i straha i u tri navrata izdaje Isusa.
Što je to oholost? Možda bi jedna definicija bila - oholost je vjera u snagu svojih grijeha i slabosti. Kad se isključivo cijenim prema uspjehu, u strahu od neuspjeha, kad sve dobro izvršavam, ali u grču i rivalstvu, i počinjem misliti da dobra djela činim sam, ostavljajući Boga sa strane, onda teško prihvaćam pad i slabost. Jer to bi značilo da moram sebi dopustiti neuspjeh i prihvatiti stvarnost da sam grešan i da smijem pogriješiti. Tako se onda i prema bližnjemu postavljam. Cijenim ih prema njihovim uspjesima i nastojim ih ispravljati prema slici savršenosti koju imam o njima, a razočaranost bude velika ako pogriješe.
A što je onda poniznost? Poniznost je vjera da sam ljubljen. Teško je prihvatiti sebe onakvog kakav jesam. Vjerovati da moja vrijednost ostaje ista unatoč grijehu i slabosti. Teško je voljeti bližnjega onakvog kakav jest, sa svim dobrim i ranjenim osobinama. Teško je biti spreman oprostiti. Teško je vjerovati da me Bog voli ovakvog kakav jesam. I kad sam srdit, arogantan, lijen, slab… Bog me ljubi neizmjerno.
Teško je, ali upravo tako vjerujući moje djelovanje neće ravnati zgrčenost, rivalstvo i strah od neuspjeha, nego ljubav kojoj je izvor susret s Bogom. Nastojanje i trud ne samo da će ostati isti, nego će se povećati jer je razlog i pokretačka snaga sveg djelovanja ljubav Božja.
U današnjem Evanđelju vidimo kako Isus traži Petrov pogled. Tri puta pita ljubi li ga. Petar opet diže pogled i izlazi iz sebe, izlazi iz svoga ponosa, iz razočaranosti samim sobom i gleda Isusa. Ne gleda više sebe, nego onoga koji postaje svjetlo u njegovoj tami. Ljubav nadvisuje strah. Petar je iskusio vlastitu slabost i doživio oproštenje; potpuno je Kristov. Od sada više vjeruje Isusu, nego svojim slabostima.
Slabost i pad imaju smisao u životu, jer nam pružaju mogućnost da dižemo pogled, da otvorimo srce Bogu. Ne treba bježati od nutarnje tame, nego je dovedimo s Kristom u dijalog. "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti." (Mt 11,28) Mi smo ograničeni i nesavršeni, ali je Bog neograničen i savršen u nama. Tražimo susret i jedinstvo s Njim, svim snagama, svom silom i strašću, da se zaljubimo u Boga i da naše djelovanje bude u ljubavi radi Ljubavi.
Što je to oholost? Možda bi jedna definicija bila - oholost je vjera u snagu svojih grijeha i slabosti. Kad se isključivo cijenim prema uspjehu, u strahu od neuspjeha, kad sve dobro izvršavam, ali u grču i rivalstvu, i počinjem misliti da dobra djela činim sam, ostavljajući Boga sa strane, onda teško prihvaćam pad i slabost. Jer to bi značilo da moram sebi dopustiti neuspjeh i prihvatiti stvarnost da sam grešan i da smijem pogriješiti. Tako se onda i prema bližnjemu postavljam. Cijenim ih prema njihovim uspjesima i nastojim ih ispravljati prema slici savršenosti koju imam o njima, a razočaranost bude velika ako pogriješe.
A što je onda poniznost? Poniznost je vjera da sam ljubljen. Teško je prihvatiti sebe onakvog kakav jesam. Vjerovati da moja vrijednost ostaje ista unatoč grijehu i slabosti. Teško je voljeti bližnjega onakvog kakav jest, sa svim dobrim i ranjenim osobinama. Teško je biti spreman oprostiti. Teško je vjerovati da me Bog voli ovakvog kakav jesam. I kad sam srdit, arogantan, lijen, slab… Bog me ljubi neizmjerno.
Teško je, ali upravo tako vjerujući moje djelovanje neće ravnati zgrčenost, rivalstvo i strah od neuspjeha, nego ljubav kojoj je izvor susret s Bogom. Nastojanje i trud ne samo da će ostati isti, nego će se povećati jer je razlog i pokretačka snaga sveg djelovanja ljubav Božja.
U današnjem Evanđelju vidimo kako Isus traži Petrov pogled. Tri puta pita ljubi li ga. Petar opet diže pogled i izlazi iz sebe, izlazi iz svoga ponosa, iz razočaranosti samim sobom i gleda Isusa. Ne gleda više sebe, nego onoga koji postaje svjetlo u njegovoj tami. Ljubav nadvisuje strah. Petar je iskusio vlastitu slabost i doživio oproštenje; potpuno je Kristov. Od sada više vjeruje Isusu, nego svojim slabostima.
Slabost i pad imaju smisao u životu, jer nam pružaju mogućnost da dižemo pogled, da otvorimo srce Bogu. Ne treba bježati od nutarnje tame, nego je dovedimo s Kristom u dijalog. "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti." (Mt 11,28) Mi smo ograničeni i nesavršeni, ali je Bog neograničen i savršen u nama. Tražimo susret i jedinstvo s Njim, svim snagama, svom silom i strašću, da se zaljubimo u Boga i da naše djelovanje bude u ljubavi radi Ljubavi.
