Dvadeset i treća je nedjelja kroz godinu i Crkva ponovno pred nas stavlja jedan evanđeoski odlomak nama na razmišljanje i poticaj što je to Isus rekao i kako se to danas odnosi na sve nas.
Lk 14, 25-33
U ono vrijeme:
S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!
Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ’Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti može li s deset tisuća presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.
Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.«
Ovaj dio iz Lukinog evanđelja na prvu može nam zazvučati grubo, a Isusove riječi za nas teške i neshvatljive.
Isus je taj koji nam stalno govori o ljubavi, prijateljstvu, miru, a sada odjednom spominje mržnju i to mržnju prema našim najmilijima i najbližima, vlastitim roditeljima i braćom i sestrama. Još dalje, Isus kaže kako trebamo mrziti i sebe i druge da bi bili njegovi učenici. Više nema spomena o tome kako trebamo ljubiti bližnjega svoga, već Isus kaže tko ne mrzi sebe i svoje bližnje ne može biti njegov učenik.
No što sve ova mržnja znači i što je Isus htio reći?
U Matejevom evanđelju imamo sličan odlomak koji bi nam mogao pomoći za bolje razumijevanje ovih Isusovih riječi u Lukinom evanđelju. Kod Mateja stoji: Tko ljubi oca ili majku više nego mene nije me dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan (Mt 10,37-38). Sada je jasno da Isus nije doslovno mislio da mrzimo ili zamrzimo svoje roditelje, braću, sestre, pa i same sebe kako bi mogli postati Njegovi učenici, već se radi o - ljubljenju više. Izraz ,,mrziti'' je u tom kontekstu aramejski, nama danas neshvatljiv, ali u ono vrijeme ljudi su razumjeli što je Isus rekao.
Nama danas više odgovara izraz ljubiti više i Isus nam to želi reći. On nam ne spočitava ljubav prema bližnjima, ali nam hoće reći kako svaki put ako stavimo nešto ispred Boga, bilo svoje hobije, poslove, svoje bližnje tad ne ljubimo Boga nego stvari i ljude.
Bog nam treba biti na prvom mjestu uvijek, jer ako to nije, onda nam je on samo sporedna stvar u životu, a ako je tako, nikad nećemo biti do kraja ispunjeni, ni mi ni ljudi oko nas. Kažu, stavi Boga na prvo mjesto i u svemu ćeš biti prvi.
Sve ostalo je manje važno, ali nikako nevažno!
Isus nam još govori kako se trebamo odreći sebe, prihvatiti križ i ići za Njim. Često se dogodi u našim životima da mi odbacimo svoj križ, a prihvatimo svoj egoizam i tako smo onda samo puni sebe, a prazni Boga.
Neka nam ovo nedjeljno evanđelje bude na poticaj i razmišljanje o tome zauzima li Bog stvarno prvo mjesto u mom srcu i koliko ja ljubim Boga? Za Njega smo mi uvijek na prvom mjestu, a na kojem je mjestu Bog za tebe u tvom životu?
