Blagdanom Gospodinova krštenja božićno se vrijeme približava svom kraju. Ovaj blagdan još više naglašava univerzalnost Božje blizine koja je bila naglašena i u blagdanu Bogojavljenja.
Prekretnica Isusova zemaljskog života je krštenje na rijeci Jordanu. U tridesetoj godini završava njegov život u Nazaretu, a počinje javno djelovanje. Odlučni rez njegova života bio je silazak Duha Svetoga. Metaforičkim silaskom goluba Isusu postaje vidljiv Božji svijet koji ulazi u njegov život. On vidi Duha kako kao golub silazi nad njega. Duh Božji, koji će ga voditi, jačati i tješiti dolazi mu kao ptica ljubavi i obećava mir. Ovaj nebeski golub ostaje kod njega, prati ga i održava budnim sjećanje i obećanje otvorenog Neba.
Jednom u životu dođe onaj trenutak koji okonča vrijeme djetinjstva i uvede nas u zrelo doba. I vjera ima taj svoj trenutak. To je trenutak obraćenja. To su dani u kojima smo sazrijevali razmišljajući, moleći i tražeći Boga, kritički promatrali svoja djetinja uvjerenja proučavajući i svoju nutrinu i samu Crkvu te se u određenom trenutku na temelju svojih razmišljanja obratili živom Bogu i započeli zreli hod u vjeri. Taj trenutak obraćenja jest ključni trenutak povijesti svakog čovjeka posebno. Ukoliko se taj trenutak ne dogodi, tada čovjek ostaje zarobljen u svom djetinjstvu. U krštenju nam se Bog objavljuje kao Otac, kao izvor života, te nas po Duhu Svetom poziva na novi i vječni život u Kristu. Otac nam u krštenju po Duhu Svetom otkriva i dariva svoga Sina Isusa Krista kao životni i vječni prostor svoje ljubavi.
Krštenje na Jordanu nam pokazuje kako ne postoji samo tamna strana sudbine, ne postoji samo ponor smrti. Otkad je Sin Božji postao našim bratom i svrstao se među nas grešnike, postoji i tajna visine, tajna svijetle visine. Jer, nebo se sada otvara i do nas doseže Božji glas kad god nas može prepoznati kao braću i sestre njegova ljubljenoga Sina: "U vama mi sva milina!".