Kad smo našli istinu, ne možemo više raditi kompromise i podilaziti onima kojima ona ne odgovara. Istina nas potiče na proročko djelovanje. Istinu trebamo pokazivati, njome opominjati i, ako to bude potrebno (a hoće), za nju svjedočiti riječju, djelom, ugledom, životom i smrću.
U ono vrijeme: Kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« Isus im odgovori: »Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi proglédaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene.« Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano: ‘Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.’ Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!«
Ivan je prvi upro prstom u Isusa i rekao da je on Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta. Sada ga pita je li on doista taj. Ivan ima vjeru, ali ju propitkuje. Iz Isusova kasnijeg govora o Ivanu vidimo da njegova vjera nije poljuljana. On nije trska koju vjetar ljulja. Ivan je u ovom trenutku u tamnici i to zbog toga što je govorio istinu. Nije odjeven u mekušasto ruho. Nikome ne podilazi. On je pravi prorok koji u Božje ime naviješta istinu. Pokazuje istinu, istinom opominje i za nju trpi. Veći je od svih proroka.
Naučimo od Ivana svojim životom, riječima i gestama upirati u Isusa. Naš život treba biti kristocentričan. Sve treba upućivati na Isusa. Da bi nam život bio takav, moramo sami vjerovati u to. Vjera je dar koji ne zaslužujemo. Za čvršću vjeru trebamo moliti. Drugi dio vjere je slobodna odluka i prihvaćanje istine, Isusa. Ovaj drugi dio se usavršava propitkivanjem. Ako samo kažemo: „vjerujem“ i to konzerviramo, neće nam takva vjera uroditi plodom. Kako bismo nešto vjerovali, valja nam to i propitkivati, ispitivati i provjeravati. Ivan nam je pokazao da se i propitkivanje čini s Isusom. Njega pitamo jesmo li sve dobro shvatili. Ovime dolazimo do istine. Kad smo našli istinu, ne možemo više raditi kompromise i podilaziti onima kojima ona ne odgovara. Istina nas potiče na proročko djelovanje. Istinu trebamo pokazivati, njome opominjati i, ako to bude potrebno (a hoće), za nju svjedočiti riječju, djelom, ugledom, životom i smrću.
Gospodine, jesi li ti taj?
Znaš da se redovito pitam jesi li ti taj.
Isto znaš da se tim pitanjem pitam jesam li ja taj.
Jesam li onaj koji tebi pripisuje što nije od tebe?
Jesam li ja svjedok istine?
Podilazim li slatkoj laži?
Budi ti središte mog života.
Isprepleti ga istinom. Učvrsti.
Ne daj da me vjetrovi polome.
Ne daj da sebe i tebe prodam.
Gospode, ti si taj.
Nauči me to.
