To je i naše poslanje i naš zadatak - pripraviti put Gospodinu u svome životu. Poravnati što je krivudavo, izgladiti što je hrapavo!
(Mt 3, 1-12)
Danas Crkva pred nas stavlja osobu Ivana Krstitelja i njegovo propovijedanje u pustinji. Ivan je Zaharijin sin. Živi u pustinji, a hrani se skakavcima. Putuje po pokrajini Jordan i propovijeda obraćenje poradi Kraljevstva nebeskog. U govoru pronalazimo dvije bitne karakteristike, a to su „obraćenje“ i „iščekivanje“. „Obraćenje“ radi Isusa Krista čiji dolazak „iščekujemo“, a upravo to je ono o čemu razmišljamo u Došašću.
Svjedoci smo danas mnogih ljudi koji su doživjeli različita iskustva, izliječili se od raznih ovisnosti, onih koji su bili u teškim grijesima i svojim životom dotaknuli dno. Mnogi od njih danas su se obratili i svjedoče o svome životu i susretu s Gospodinom. Svjedoče tako o Bogu koji može izbaviti i najtvrdokornije grešnike. Svjedoče o Božjoj ljubavi i milosrđu za svakog čovjeka te o radosti koja se ne može sakriti jer su postali novi ljudi. I Bogu hvala na tome. No, ponekad se pitam zašto ja nemam toliku vjeru u tebe Bože? Zašto ja nisam radostan kao oni? Zašto živim ovaj život bez života u njemu!? Pomislim da i ja trebam dotaknuti dno kako bih imao takvo iskustvo. Sjetim se tada da sam i ja potreban obraćenja. Što je s onima koji redovito idu na svetu misu, razmatraju Božju riječ, mole krunicu i devetnice svecima, s onima koji su uvjereni da su pravednici? Mi, koji se danas nazivamo vjernicima, smo često samo pasivni promatrači i poistovjećujemo se s farizejima koji drže da „imaju oca Abrahama“. U našem se životu to ne očituje. Stidimo se biti svjedoci svoje vjere, svjedoci Isusa Krista i njegove riječi. Stidimo se svoga identiteta. Naš je život često mlak, a da je bar „studen ili vruć“.
Svaki se čovjek itekako potrebit obraćenja. Obraćenja od svojih mana i grijeha, od svojih „pravednosti“. Potrebno je obratiti se od svih prepreka koje nam priječe biti bolji, biti bliži Isusu kako bi prihvatili njega i njegovu riječ. Potrebno je jer nas Evanđelje na to poziva! Obraćenje traje cijeli život i onaj koji se obratio prepoznaje se po svojim plodovima. A kad Isus dođe „skupit će žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim“.
Ivan je imao posebnu čast, posebno poslanje - pripraviti put Gospodinu i poravnati mu staze. To je i naše poslanje i naš zadatak - pripraviti put Gospodinu u svome životu. Poravnati što je krivudavo, izgladiti što je hrapavo!
Dođi Gospodine Isuse.
Dođi u moj život.
Potreban si mi,
bez tebe ne mogu.
Pomozi mi u mojim nastojanjima da budem bolji.
Obrati me od svih mojih „pravednosti“,
I čuvaj me na putu do tebe.
Daj da ti i ja pripravim put,
I ja koji nisam dostojan obuće ti nositi.
Obrati me od mene samoga.
Daj da plod moga života bude žito,
žito koje ćeš ti uzeti.
Dođi Gospodine Isuse jer tebe iščekujem!
