Prije muke, smrti i uskrsnuća svoga, Isus se oprašta sa svojim ljubljenim učenicima. Dolazi čas njegove proslave i njegova privremenog rastanka u tijelu od onih s kojima je dijelio svoje posljednje tri godine života.
Rastaje se s onima koje je sam izabrao i poveo sa sobom kako bi mu oni bili svjedoci, te kako bi pronijeli radosnu vijest pobožanstvenjenja ljudskog života što se dogodio utjelovljenjem i uskrsnućem BogoČovjeka.
Na početku današnjeg evanđelja Isus svoje bližnje poziva da vjeruju u Boga i u njega samoga (usp.Iv 14,1). Isus ih poziva na predanje. To je čovjeku i u Isusovo vrijeme bilo najteže, kao što je i danas u ovome našem vremenu, ali ono je moguće po njegovoj ljubavi i milosti. Isus im navješta da odlazi njima pripraviti mjesto, pripraviti im stanove kod Oca. Dok je on boravio na zemlji čitavim svojim je životom upirao na Oca. Povlačio se u molitvu i tu nastavljao onaj ljubavni odnos unutar Trojstva koji je postojao prije utjelovljenja. Učenici su to bili sposobni primjetiti na izvan ali nisu to tada razumjeli. Isus je njima pokazao kako životni put proći, te kako i koliko ljubiti Boga i čovjeka. Ali unatoč tome, na Isusove riječi da znaju put kojim on odlazi, Toma u ime svih pita kamo i kojim putem se on sprema poći. Isus za sebe odgovara da je on sam taj Put kojim je njima ići (usp. Iv 14,6).
Kroz čitav svoj navještaj Isus je uvijek Oca stavljao (otkrivao) kao onoga koji ga šalje i koji mu nalaže činiti i govoriti. Oni su s Duhom Svetim Jedno, oni su Sveta Trojica. Posebno se to pokazuje (očituje) na krštenju i kod probraženja. Sad Isus ponovno ide u susret tome zajedništvu koje je bilo prije dolaska na njegov i naš svijet, a svoje učenike poziva na vjeru. Isus se sa uskrsnućem vratio u zajedništo Trojedinog Boga. Bog Isusa Krista unutar sebe ostao je isti kao i prije Isusova poslanja. Njihov odnos sveprožimajuće ljubavi je nastavljen. Ali pošto se Isus utjelovio on je sve naše na sebe uzeo, a nama je dao udijela u svome sinovstvu. Dogodilo se pobožanstvenjenje ljudske naravi, naravi koja više nije ista prije i poslije utjelovljenja. Mi smo postali bogoliki po Isusu Kristu. Sv. Atanazije Aleksandrijski da izrazi svu dubinu i širinu reći će da je Sin Božji postao čovjekom da nas učini Bogom. Dogodila se čudesna razmjena: admirabile commertium. Mi ljudi smo postali dionici Trojstva, postali smo sinovi u Sinu. Isus je svojim utjelovljenjem svima pripravio stanove ali pitanje je hoće li ga svi dobiti. Žele li svi njegov stan, njegovu blizinu? Mislim da su svi ljudi u svojoj žežnji srca traže Boga samo toga najčešće nisu svjesni. Ali oni koji budu željeli i budu postojani u izvršavanju njegove zapovijedi ljubavi doći će u njegovu blizinu, u stanove njegove. Tko njemu od nas potpuno povjeri život neće se nikada razočarati jer on ne ostavlja svoje miljenike nego im hita u pomoć. Kristov život poziv je na molitvu koja je izraz jedinog puta k Trojedinome Bogu, a hoditi na tom putu možemo jedino vođeni željom za susret s Bogom koji želi da ga upoznamo i s njime dijelimo život.