Gospodinu reći Da iziskuje puno vjere i napora, ali puno je teže ustrajati u tome odgovoru. Za takvu ustrajnost neophodan je protok milosti.
Svatko od nas doživio je makar jednom u životu osjećaj razdora u sebi. To je jedna univerzalna ljudska stvarnost koja podjednako muči muškarce i žene, stare i mlade, ljude bez obzira na sve njihove različitosti. U svijetu u kojem živimo, razdor je vidljiv na svakom koraku. Najteži je, pak, onaj razdor u međuljudskim odnosima. Mi vjernici smo svjesni da je izvor tog razdora onaj razdor između čovjeka i Boga. Nakon Adamova grijeha, u čovjeku postoji nešto što ga vuče natrag k zemlji. Teologija to naziva otajstvom grješnosti. To otajstvo grješnosti u čovjeku stvara taj razdor između njega samoga i njegova Gospodina.
Ove je nedjelje pred nama dobro poznata evanđeoska scena. Dvojica braće, sinovi jednoga oca kojima je otac naredio da idu raditi u vinograd. Jedan pristane, a ne uradi kako je obećao; drugi odbije pa se pokaje i ode raditi u vinograd. Stojimo ovdje pred tajnom Božjega poziva i čovjekova odgovora. Zašto me Gospodin poziva i na što me poziva? I kako ja odgovaram?
Božji poziv stvara u meni razdor. To je egzistencijalni razdor, razdor pripadnosti. Gospodin me poziva da pripadam njemu, a ono otajstvo grješnosti u meni želi nešto drugo. I to je borba koja traje i borba koja ne prestaje. Gospodinu reći Da iziskuje puno vjere i napora, ali puno je teže ustrajati u tome odgovoru. Za takvu ustrajnost neophodan je protok milosti i to one sakramentalne, milosti koja me čisti, hrani i učvršćuje. Inače, moje sile se istroše, snaga oslabi, a slabosti dolaze po svoje. Tada moj Da postaje najpodlije Ne, jer ga činim u licemjerju i opravdavanju.
Razdor koji je u nama nije nepobjediv. Divni su primjeri oko nas i toliki nam svjedoče da je u njihovoj borbi pobijedio Gospodin. Još pred nama stoji lik Majke Terezije. Ona je godinama u sebi osjećala razdor, ali je u molitvi taj razdor pobijedila. Na koljenima je otkrila milost pripadnosti, otkrila svoje usmjerenje, otkrila što je Gospodinova volja za njezin život. To je poziv svih nas: iz dana u dan otkrivati u svome životu načine kako nas to Gospodin poziva da budemo njegovi svjedoci, da vršimo njegovu svetu volju. Tako lijepo to izriče apostol Pavao kada govori: „Neka u vama bude isto mišljenje kao u Kristu Isusu.“ (Fil 2, 5) U njemu koji je do kraja bio podložan Očevoj volji i tako uništio razdor Adamova grijeha.
U jednostavnosti života, u svakodnevnici ja moram odlučivati se za Gospodina. Ja želim pripadati njemu, bez mjerkanja, bez razdora – u prihvaćanju njegove svete volje.
