Svaki čovjek od nas živi na zemlji svoj put. Put je kod svakog različit, a pravi cilj bi nam trebao biti sam jedan. Mi kršćani idemo putem Isusa i Marije Bezgrješne.
Na početku Crkve i u Djelima apostolskim govorilo se da je kršćanska vjera Put. Ona je za ono vrijeme bila velika novost. Bog se rodio od žene, umro i uskrsnuo. Sve su to bile velike novosti gdje se kršćanstvo pokazalo kao novi put, ali na kojemu se svi ljudi mogu spasiti. Neuobičajeno je to bilo za sve tadašnje religije koje su, sve osim židvstva, bile samo plod ljudske potrebitosti (teotropnosti) za Bogom od koga je čovjek otpao u svoje stanje nespašenosti. Ljudi su čeznuli za spasenjem i Bog im ga daje u svome Sinu. U njemu je Bog ispunio riječi proroka Baruha koji opisuje kako su ljudi otišli od Boga za neprijateljem i kako ih on vraća, a to se dogodilo u Isusu Kristu. Baruh tu poziva na spuštanje visokih gora i ispunjavanje dolina te na poravnavanje zemlje kao bi narod mogao hoditi u slavi Božjoj.
Svaki čovjek od nas živi na zemlji svoj put. Put je kod svakog različit, a pravi cilj bi nam trebao biti sam jedan. Mi kršćani idemo putem Isusa i Marije Bezgrješne. Za razliku od njih mi se na svom putu od djetinjstva susrećemo sa lomovima, grijesima, padovima. To su naša brda koja treba premještati i doline koje na našemu putu treba ispuniti, ali opet, ne bilo čime, nego prije svega istinom u ljubavi. A kako to činiti kad je nekad lakše strojevima planinu izmjestiti nego da se neko tvrdo srce obrati Bogu?
Svi se mi s tim susrećemo i svakodnevno borimo. Taj put nije nimalo lagan. Put je to koji je toliko ispunjen preprekama koje nam zamagljuju pogled prema Gospodinu slave. Put je to s toliko glasova, a samo je jedan Gospodinov. Put je to na kojem se nama razne stvarnosti nude. Nalazimo se u vrtlogu tolikih obaveza i svjetala ovoga svijeta. Sve nas salijeće s raznih strana samo da ne ugledamo naš pravi cilj. Svi se otimaju za našu pažnju, vrijeme i na kraju za naše duše. Toliko svjetla na tome putu koje nas zbunjuje. U vrijme došašća sve je okićeno, sve svijetli. Puno toga se mora stignuti i napraviti. Svi nekuda žure. Znaju li kojim putem idu? Jelka, lampice, darovi, sjaj i raskoš nemaju nikakve povezanosti s onim koji se rodio od Marije Bezgrješne.
Ali na tom našem putu života bori se tu s nama još netko. Bog je sa svakim od nas i bit će on to do kraja našega zemaljskog života, ali i u vječnosti ako smo bili za života na njegovoj strani. Nismo sami, a ni prepušteni pustoši jer nam Bog darovao sebe do kraja. Nudi se, daje i bori da ga primjetimo. Buka je velika, ali on je veći. Pritisak svijeta jača, ali on je jači. Nemir i depresija se šire, ali on je Kralj mira. Progovara nam u savjesti i u bližnjima. Viče preko proroka i Crkve; moli kruha preko prosjaka i traži zagrljaj u svakom djetetu. On je tu uz nas. Otvorimo oči duha. Branimo svoju nutrinu i čuvajmo je samo za Kralja mira. To ćemo moći jedino ako budemo kao mudre djevice gdje ćemo svoju svakodnevicu napunjati uljem odnosno molitvom. Poravnavajmo sve prepreke i staze i u svom srcu napravimo i mi jasle da se i u nama rodi Bog i tamo trajno nastani. Ta Bogu je sve moguće (Mk 10,27).
