Isus Krist pod prilikama kruha i vina. Vjerujemo li u to? Čini mi se da mi kršćani dobrim dijelom automatski vršimo sve vjerske običaje. Činimo ih bez dubokog raspitivanja. Idemo na misu, po navici, ali ne shvaćamo što se uopće događa na misi. Gdje je problem?
Jedan se redovnik sa žalošću obratio ispovjedniku: „Kako mogu ljudima pričati o Isusovoj prisutnosti u hostiji i vinu kad osobno u to teško vjerujem?“ Kaže njemu ispovjednik: „Kad dijete pođe u osnovnu školu, ono još ne zna zašto mora ići u školu. Kad dođe do srednje škole neki se obrisi već daju prepoznati o tome zašto škola ima smisla. Tek na fakultetu to dijete, koje je sada puno zrelije, dublje raspoznaje što je svrha toga da od ranih godina pohađa školu. Vidiš, svemu treba vremena. Zato i ti, premda ti je još nejasno, i premda je mala vjera, budi na misi, budi prisutan i pusti da s vremenom dublje uđeš u tajnu tijela i krvi Kristove. Pokušaj, na tebi moguće načine, upoznati Isusa i smisao svoje vjere. Važno je da budeš prisutan, da budeš uz Boga i pokušavaš ga upoznati, pa makar ne vjerovao, Bog će već učiniti svoje.“ Poteškoće neznanja i praznog djelovanja jesu prisutne jer ne poznajemo Isusa. Međutim, kako bismo bili ispunjeni i cjeloviti ljudi i vjernici, najvažnije je upoznavati Krista, a upoznavajući njega upoznajemo i sami sebe. Vrijeme je da bolje produbimo svoju vjeru kako bi svi na pitanje što su sakramenti, što se događa na misi, što to znači biti kršćanin i tko je za nas Isus Krist mogli iscrpno odgovoriti i obrazložiti svoje vjerovanje. A dublje upoznavanje Isusa iz Nazareta dobiva se kroz susret s njim.
Jedan je svećenik zapazio kako mladić, imenom Tomo, svaki dan dođe ispred crkve, kratko se zaustavi i onda krene dalje. Jednom ga je pitao: „Dijete, što točno u tako kratko vrijeme uspiješ izmoliti?“ Dječak je odgovorio: „Samo se malo družim s Isusom. Dođem i kratko kažem: Hej Isuse, evo mene, ja sam tu.“ Nakon nekog vremena taj je mladić imao nezgodu i završio u bolnici. Kad mu je svećenik došao u posjet, primjetio je kako mu drugi pacijenti dolaze u velikom broju u sobu jer je uvijek zračio radost, što je djelovalo na druge. Svećenik ga je upitao kako uspije uvijek biti radostan. Mladić mu je odgovorio: „Svakim danom dobivam posjet. Osjetim jasno u srcu kako mi Isus dolazi i kaže: Tomo, evo mene, ja sam tu.“
Upoznavanjem Isusa Krista mi ispravljamo naše krive slike o Bogu. On je donio ispravnu sliku o milosrdnom Ocu. Isus je svoj život živio iz nutrine i tako živio potpuno. Da mi ne ostanemo siročad, ostao je među nama, u hostiji i vinu, da opet u nama živi kako bismo i mi živjeli vlastitu puninu. Pišući ovo osjetim i svoju slabu vjeru u prisutnost Isusovu u euharistiji, vjeru da je on živ, ali neka ovo bude poticaj da opet ispočetka otvorimo srce za susret i vjeru. Duh Sveti, koji je razliven u našim srcima, osoba je koja nas uvodi u tajnu, potiče i omogućava susret. On nam daje vjeru i svjetlost. Tražimo i kucajmo, molimo i slušajmo, učimo i upoznajmo i vjerujem da će nam Trojedini Bog otvarati oči, pokazivati smisao vjere, osvijetliti ljubavni dar euharistije i razotkriti činjenicu da nas je on tražio prije nego što smo ga mi tražili.
