Vjerovati potpuno i rasti u vjeri u Isusa iziskuje svojevrstan napor, mučeništvo vjernosti Gospodinu i njegovoj riječi.
Vjera je dar Božji. U to se često uvjerimo kada preispitujemo razloge vlastite vjere. Naša vlastita vjera nije gotov proizvod. Vjera je kao biljka. Raste, sazrijeva, donosi plodove. Ali ona može i zakržljati, ne donositi plodove. Jednom riječju, vjera vene. A onda kada vjera vene, tada cvjeta nevjera.
Da bi vjera u našem životu bila djelotvorna, ona mora biti oživotvorena u susretu s Uskrslim. Svatko od nas u tom susretu preuzima rizik vjere. Uskrsli nam dolazi ususret kao onaj koji želi da mu potpuno vjerujemo. Vjerovati potpuno i rasti u vjeri u Isusa iziskuje svojevrstan napor, mučeništvo vjernosti Gospodinu i njegovoj riječi. Svatko od nas treba sam stati pred Uskrsloga i preispitati sebe i razloge vlastite vjere. Treba gledati i vidjeti. Od gledanja, od susreta s Uskrslim naša vjera živi. Uskrsli daje vjerniku ono što mu je potrebno za život, život u punini. Ukoliko ne dolazi do toga, vjernik ne živi. On vegetira. Umire.
Osoban odnos s Uskrslim je prijeko potreban za kvalitetan i zdrav život. Prijateljevanje s Uskrslim nas uvodi u misterij osobe Isusa Krista. Upoznajemo bolje Njega, ali i sami sebe. U Njemu se ogledamo kao u ogledalu. Gledamo i vidimo gdje smo. Nužno je gajiti sposobnost iskrenog susreta s Uskrslim. Znamo da ga danas tjelesnim očima ne vidimo, ali ga u euharistijskom kruhu gledamo. To nas gledanje osposobljava za susret. Gledanje očima vjere. Gospodin moj i Bog moj! (Iv 20, 28)
Živa vjera iscjeljuje naš život. Ona mu daje ton i svježinu. Živom vjerom čovjek postaje osoba po mjeri Isusa Krista, osoba kojoj nije potrebno staviti prst u rane. Osoba sa živom vjerom, vjerom koja je ljubavlju djelotvorna jest uistinu blažena. Takvoj osobi blista svježina vjere u očima i u stanju je ogrijati srca onih koje susreće. Takva vjera rastapa bezvjerje svojom djelotvornošću. Takva vjera bûdi vjeru drugoga. Jednostavno, drugi može otkriti ljepotu vjere vjernika.
Uskrsnuće je blagdan vjere. Samo vjernik sa živom vjerom prihvaća Uskrsloga. Prihvatiti nekoga znači biti s njim, komunicirati, dijalogizirati, prijateljevati. Uskrsli je živ. I naš odnos s Njim treba biti živ. Samo u trajnom susretanju s Njim mi možemo rasti u vjeri i skidati naslage nevjere s naših očiju. U trajnom klanjanju pred Isusom, Gospodinom i Bogom, gledajmo i rastimo! U vjeri.
