Svakodnevni ulazak i izlazak iz crkve moja je stvarnost. Ulazak donosi susret, a izlazak obvezu. Živjeti od susreta i drugima svjedočiti radost toga susreta. Nije to običan susret. To je susret s troosobnim Bogom, s otajstvom ljubavi i darivanja.
Nešto moram priznati. U posljednje vrijeme, više no ikad prije, intenzivnije razmišljam i spoznajem o daru života. Veliko je to otajstvo! Hodajući gradskim ulicama razmišljam o životu. Postavljam različita pitanja na koja nemam odgovora. Nije mi toliko ni stalo do njih. Ono što mi je najvažnije u tim trenutcima promišljanja jest divljenje jednoj stvarnosti: Ja sam živ! Bude se u meni raznorazni osjećaji čuđenja i divljenja. Ne razumijem to, ali se tomu divim. To me fascinira i ispunja radošću. Ja sam živ!
Danas slavimo svetkovinu Presvetog Trojstva, jedno od najvećih otajstava naše vjere. Mi kršćani vjerujemo u jednoga Boga u tri različite osobe: Oca, Sina i Duha Svetoga. Tri božanske osobe. Osobe. I ja sam osoba. Ja sam živ. Otac je osoba. On je živ. Sin je osoba. On je živ. Duh Sveti je osoba. I on je živ. Ja se svakodnevnim ulaskom u crkvu susrećem s osobama, živim osobama. Tako mi je fascinantan i moćan taj njihov međusobni odnos. I ja ulazim u taj odnos. Ja dolazim pred njih, ovako slab i grješan, potreban ljubavi i milosrđa. Ne mogu ni dignuti glavu. Spustim je jer se postidim svoje grješnosti i malenosti pred tom veličanstvenom svetosti troosobnog Boga. Polagano sagibajući klecava koljena i otvarajući drhtave usne započinjem razgovor. Znam da razgovaram s nekim tko je živ. Tko me neće iznevjeriti. Tko me prihvaća... Ja sam apsolutno ovisan o njima. Živim od njih. Otac mi je udijelio dar života, Sin me oslobodio ropstva grijeha, a Duh me vodi kroz život (barem onoliko koliko mu dopustim). Kako je Otac udijelio Sinu dar života, tako je Sin nama udijelio svoga Duha. Jedno drugom daju život. Jedno drugom se daruju. Otajstvo darivanja. I ljubavi...
I tako moji dani protječu u susretima s božanskim osobama. Svaki put kada svojom drhtavom rukom dotičem svetu vodu krstionice i pravim znak križa, ja polako ulazim u to otajstvo. Susreti su zanimljivi, što ne znači nužno da su uvijek plodonosni. To ovisi o meni. Koliko sam otvorena srca i koliko želim da ljubav Troosobnog zahvati moj život. Onoliko koliko dopustim da ta ljubav mene prožme, toliko ću i ja tu ljubav moći dati drugima. To je Božja ljubav! Od te ljubavi živim i ona mi je izvor života. Moj život će biti puno ljepši i smisleniji upravo po toj ljubavi.
Isus je dokraja ljubio svoje učenike. I mene ljubi. Poput njih i ja sagibam svoja koljena i klanjam mu se. Upravo je živi Isus i meni udijelio zadaću kao i svojim učenicima. Da krstim i propovijedam Kraljevstvo Božje. Da krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Da drugima prenosim duh i život božanskih osoba. Ipak mi je od svega najljepše njegovo obećanje. Ja sam s vama! Moram mu vjerovati. Po vjeri u Njega dolazim u susret s Njim. Nevjerojatno! Radujem se sljedećem susretu s troosobnim Bogom! Sutra...
