Bližnjega možemo sami izabrati. Ne smijemo prihvatiti samo onoga koji nam se sviđa, a odbaciti onoga koji nam nije naklon ili nije zanimljiv. Moramo si danas postaviti pitanje, kao što je to učinio Isus: „Kome sam ja bližnji?“
Lk 10, 25-37
U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.«
Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče:
»Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ’Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’«
»Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!«
U današnjemu evanđelju slušamo prispodobu o milosrdnom Samarijancu. Tu prispodobu nam donosi jedino evanđelist Luka, a u njezinome središtu nalaze se dva lika: Isus i neki zakonoznanac. Već sami naziv ovoga drugoga otkriva njegovu profesiju – on je učitelj Zakona. Premda poznaje sadržaj Zakona, on se obraća Isusu i, pred okupljenim mnoštvom želeći ga iskušati, postavlja mu pitanje: Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim? Isus ne odgovara izravno nego protupitanjem: U Zakonu što piše? Kako čitaš? Ovim protupitanjem Isus navodi zakonoznanca da sam sebi odgovori na pitanje. Zakonoznanac odgovara citirajući Ponovljeni zakon: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga! Isus hvali odgovor zakonoznanca i napominje mu: To čini i živjet ćeš.
U evanđelju također vidimo kako zakonoznanac postavlja Isusu pitanje: Tko je moj bližnji?. Isus će mu ispričati prispodobu o milosrdnom Samarijancu.
Izranjenom čovjeku na putu iz Jeruzalema prema Jerihonu ne pomažu ni svećenik ni levit, nego Samarijanac. Pripovijest je provokativna. Židovi nisu puno držali do Samarijanaca. Oni su na njih gledali kao na vjerske otpadnike, a pobožni je Židov sebe promatrao uzvišenijim u odnosu obzirom na Samarijance. No Isus u prispodobi dopušta da taj Samarijanac ostvaruje dobro djelo - saginje se prema siromašnom čovjeku i povija mu rane zalivši ih uljem i vinom. Ranjenoga čovjeka odvodi u gostinjac i spreman je platiti sav trošak gostioničaru, samo da se pomogne čovjeku. Kako veličanstven primjer ljubavi prema bližnjemu!
Taj čovjek koji je upao među razbojnike prvobitno nije imao ništa sa Samarijancem. Samarijanac je mogao, kao i svećenik i levit, kazati: „Što me se tiče taj čovjek? Ne poznam ga. On mi nije blizak.“ Ipak se pokazao kao onaj koji je ranjenom čovjeku iskazao milosrđe.
Nakon ovog zornog primjera, Isus ponavlja zakonoznacu svoj zahtjev: Idi pa i ti čini tako! Polazeći od ove Isusove prispodobe, ljudi si uvijek nanovo postavljaju pitanje: Tko je moj bližnji? Dopušta li možda pojam bližnjega ograničenja i relativiziranje, tako da se mi smijemo distancirati od svih onih osoba koji nisu “naši bližnji”? U stvarnosti je to Božja zapovijed ljubavi prema bližnjemu, koju Isus pojašnjava u ovoj prispodobi o milosrdnom Samarijancu.
Bližnjega možemo sami izabrati. Ne smijemo prihvatiti samo onoga koji nam se sviđa, a odbaciti onoga koji nam nije naklon ili nije zanimljiv. Moramo si danas postaviti pitanje, kao što je to učinio Isus: „Kome sam ja bližnji?“ Isus je svakome blizak. On je došao na ovaj svijet svakome onome kome je loše i tko treba liječnika. On se sav daje svima, bez obzira na ljudske grijehe, izgled, naobrazbu. To i nas potiče na sebedarje. Zapravo, mi smo ti koji trebaju Samarijanca o kojem Isus govori. Mi samo u potrebi. Pismozanac nije to shvatio, hoćemo li mi? Trebamo li mi Isusove ljubavi jer su razbojnici ovoga svijeta stalno pokraj nas. Gospodine, nauči nas u svakom čovjeku prepoznati tebe!
