Kao kršćani bismo sebi trebali postaviti pitanje: "Jesam li ja bio primjer i poticaj drugom čovjeku da nasljeduje Krista ili su ga, pak, moje riječi i moja djela udaljili od Krista?"
Lk 15, 1-32
U ono vrijeme:
Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«
Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.' Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.
Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.' Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.«
I nastavi: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.
Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.
Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'
Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.' A otac reče slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti.
»A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.' A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: 'Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.' Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'«
Vjerujem da svi mi u svojim glavama imamo prostor za ljude koje smatramo grešnicima. I kad bi nas netko pitao, vrlo lako bismo mogli navesti par teških grešnika. Često nam je neshvatljivo kako Bog jednako ljubi i grešnika i onog manje grešnog. Ali prispodobom o izgubljenoj ovci Isus nas želi poučiti nečem drugom. Čitajući ovu prispodobu zapitat ćemo se: „Pa nije li ludo tražiti onu jednu?! Zašto bi gubio vrijeme, pa to je samo jedna ovca?!“ Kao da nam time Krist želi objasniti vrijednost pojedinca, da u njegovim očima svaki čovjek, bio on bogataš, siromah, gubavac ili hrom jednako vrijedi i da ga on uvijek traži.
Bog te svaki dan traži jer si njegovo djelo. Kad bismo bili svjesni Božje prisutnosti i brige u našem životu, ne bismo znali ni za strah ni za očajavanje.
„Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu. Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.“
Kao kršćani bismo sebi trebali postaviti pitanje: "Jesam li ja bio primjer i poticaj drugom čovjeku da nasljeduje Krista ili su ga, pak, moje riječi i moja djela udaljili od Krista?"
Krist potom nastavlja s prispodobom o izgubljenoj drahmi. Tu možemo navesti primjer dva čovjeka – bogataš a i siromaha. Kad bogataš izgubi malo novca, neće ga ni tražiti, dok siromahu tih par novčića vrijedi mnogo i on će ih tražiti sve dok ih ne nađe. Bog, premda ima sve, traži svakog od nas i neće dopustiti da itko propadne (usp. Iv 3, 16).
„Čovjek neki imao dva sina.“
Svima nam je draga ova prispodoba jer se svatko od nas može pronaći u njoj. Pa čak bismo se mogli pronaći u ulozi i jednog i drugog sina. A bismo li se mogli pronaći u ulozi milosrdnog oca?
„Kad sve potroši... došavši k sebi... a ja ovdje umirem od gladi!“
Zar je potrebno svaki put dotaknuti dno da bi shvatio da ideš lošim putem? Razmišljati i zaustaviti se tek kada izgubiš svaki smisao života? Svaki čovjek mora imati smisao. Pravi smisao je jedino Bog. Za svime ostalim možemo trčati, ali jedino istinsko i vrijedno je od onog Dobrog.
„Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga.“
Ova rečenica je možda najljepša slika našega Oca, onoga koji ti daje sve i koji ti, bez obzira na tvoje grijehe, propuste i udarce koje si mu nanio, opet nudi svoj dom i svoj zagrljaj.
„No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!“
