To što je sa šesnaest godina stupio u Red manje braće, bio duhovnik znakovite sv. Terezije Avilske te osnovao (naj)stroži ogranak franjevaca tzv. „diskalceate“ ili „bosonoge franjevce“ samo su neke od bitnih značajki u životu ovog „čovjeka molitve“...
Na današnji dan Crkva se spominje sv. Petra Alkantarskog (1499. – 1562.), velikog sveca franjevačkog reda. To što je sa šesnaest godina stupio u Red manje braće, bio duhovnik znakovite sv. Terezije Avilske te osnovao (naj)stroži ogranak franjevaca tzv. „diskalceate“ ili „bosonoge franjevce“ samo su neke od bitnih značajki u životu ovog „čovjeka molitve“ (usp. „O molitvi i razmatranju“ sv. Petar Alkantarski).
Ponajviše ga se pamti po njegovom duhovno – književnom epohalnom djelu „O molitvi i razmatranju“, spisu u koje je unio cijelo svoje biće te knjizi koja se danas obilno koristi kao orijentir u molitvenom životu ili konkretnije u samoj franjevačkoj duhovnosti.
Odmah na početku djela čitatelj se susreće s vrlo preciznim odgovorima na pitanje: Zašto prakticirati pobožnost? Ili preciznije: Zašto uopće moliti? U odgovorima se kriju jedino poticaji za provođenje istog upravo poradi utjehe koju Bog daje onima koji ga traže cijelim srcem.
Sama narav ovog sveca vrlo se jasno zrcali u gore spomenutom djelu. Veliki pokornik, strpljiv, gorljiv za nebeske (onostrane) slasti, neutaživ za Svevišnjim. Količina detalja koje koristi u opisivanju pojedinih tema za razmatranje pojašnjava nam koliko je ovaj neobični redovnik provodio vremena u molitvi te nam govori o količini utjehe koje je primao od Tješitelja.
Uistinu, ovaj izvanserijski lik u povijesti Crkve ostavio je plodnu njivu iza sebe. Na nama je da se usudimo prošetati tom istom njivom i oruđem molitve ubirati plodove. Sveti Petre Alkantarski, moli za nas!
Pobožnost je kupka, prisoje i počivaljka na kojoj se duša odmara i osvježuje. – Sv. Petar Alkantarski
