"I pošto mi Gospodin dade braće, nitko mi ne pokazivaše što bih morao činiti, nego mi sâm Svevišnji objavi, da moram živjeti po načinu svetoga evanđelja..."
Nakon što je sveti Franjo popravio crkvu sv. Damjana, na sebe je obukao novo odijelo. To je bilo neugledno platno koje je izgledom podsjećalo na vreću i bilo je vanjski znak Franjinog siromaštva i odricanja. Želio je propovijedati siromašnog Krista, a to propovijedanje može imati uspjeha jedino ako to siromaštvo i živi. Poticao je sve ljude da teže k savršenošću kroz svoje propovijedi koje je često držao na putovima, gdje se osjećao bliže ljudima. Pripremao je put Gospodinu. Ne zaboravimo da je Crkva u vrijeme svetog Franje bila na vrhuncu svoje moći. Pape su bili i crkveni i svjetovni vladari. Nasuprot velikoj i bogatoj crkvi stajao je sveti Franjo koji je odlučio slijediti Krista po evanđelju koje je savjetovalo siromaštvo onome tko želi ući u Kraljevstvo Božje.
Potaknut onim što je vidio u svetom Franji, jedan obraćeni imućni čovjek Bernard izražava Franji svoju želju da bi se volio pridružiti svecu na njegovu putu. Bernard je bio bogat pa je zamolio Franju da mu pomogne da se riješi svoga bogatstva. Tada su on i Franjo otišli u crkvu da se pomole i da od Gospodina zatraže odgovor. Franjo je otvorio Bibliju, u kojoj je uvijek tražio odgovore za svoj život, i ugledao redak iz Matejeva Evanđelja u kojem Isus kaže mladiću: "Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu".(Mt 19,21). Bernard je prodao sve što je imao i razdijelio siromasima. Tada se neopterećen za zemaljsko pridružio svetom Franji.
Upravo je ovdje počeo život našeg Reda jer su se od tada ljudi počeli pridruživati Franji. Odmah poslije Bernarda, koji je "probio led", Franji se pridružio još jedan Asižanin, a nakon njega još četvorica braće o kojima čitamo u Franjinu životopisu kojeg je napisao Toma Čelanski. Franjo nije želio osnivati bratstvo, ali je prihvatio braću jer je u njima vidio dar, osobito nakon viđenja u kojem je vidio mnoštvo braće iz različitih zemalja. Govorio je braći da će ih biti mnogo i da se moraju truditi oko svog života. Rekao im je kako će na kraju vremena doći ribar koji će mrežom loviti ribu i uhvatiti će jako mnogo ribe, ali je neće svu uzeti nego će uzeti najveće i najljepše i ponijeti ih sa sobom, a ostale će vratiti u more.
"I pošto mi Gospodin dade braće, nitko mi ne pokazivaše što bih morao činiti, nego mi sâm Svevišnji objavi, da moram živjeti po načinu svetoga evanđelja. I ja sam to dao jednostavno napisati s malo riječi, i gospodin mi papa potvrdi. I oni, koji dolažahu da prihvate ovaj život, davahu siromasima sve što su mogli imati. I bijahu zadovoljni jednom haljinom, zakrpanom iznutra i izvana, i koji su htjeli s pasom i hlačama. I ne htjedosmo imati više." (Iz Oporuke sv. Franje)
