Težiti upoznati duh božanskoga slova kako bismo Boga više ljubili i postali njemu sličniji istinski je cilj ove opomene jer Bog koji nam se u punini objavio u Isusu Kristu jedini može potpuno ispuniti čežnje ljudskog srca.
Znanju neka odgovara dobro djelovanje
Apostol kaže: Slovo ubija, a Duh oživljuje (2Kor 3, 6). Slovo je ubilo one koji žele samo riječi znati da bi ih držali mudrijima od ostalih i da bi mogli steći veliko bogatstvo da ga dijele rođacima i prijateljima. I one je redovnike slovo ubilo koji neće da slijede duh božanskog slova, nego više žele samo znati riječi i drugima ih tumačiti. A duh božanskog slova oživio je one koji svako slovo koje znadu i žele znati ne pripisuju tijelu, nego ga riječju i primjerom vraćaju svevišnjem Gospodinu Bogu, komu pripada svako dobro.
sv. Franjo
Neporeciva je činjenica da u svakoj osobi postoji čežnja za puninom života. Nema osobe koja ne bi htjela biti zadovoljna, radosna i sretna. Takva nam je čežnja upisana u srce i ona je naš neodvojivi dio. Moglo bi se reći da je u potrazi za ispunjenim životom osoba spremna sve učiniti. Uvijek ostaje u traganju za onim što će joj potpuno ispuniti čežnju srca. Postoje i osobe koje tako ne prežu ni pred kim i ni pred čim. Slute da bi njihovo ispunjenje života moglo biti u moći, novcu, posjedu ili vlasti. U konačnici svoje ispunjenje traže u društvenom statusu. Žele biti »netko«.
Postoje različiti načini kojima se osobe žele domoći statusa. Jedan od načina svakako je znanje. Živimo u vremenu i društvu znanja. Težimo skupljati informacije, stjecati vještine, otvarati se novim spoznajama i obzorima znanja. Znanje postaje pristupačno i dostupno. Pred našim se očima pokazuje kao nešto uobičajeno i očito. Sveprisutno. Početkom moderne engleski je filozof i znanstvenik Francis Bacon zapisao poznatu sintagmu - znanje je moć. Shvaćao je znanje kao moć i vlast ljudskoga roda nad prirodom. U naše vrijeme postajemo svjesni drugačijeg poimanja znanja. Znanje više ne služi boljem upoznavanju svijeta i čovjeka nego postaje instrument moći nad svijetom i čovjekom. Umjesto puta znanje postaje cilj.
Ovom opomenom sv. Franjo prikazuje svu slojevitost odnosa prema znanju. Pritom se očituje njegovo razlikovanje duhova pri uporabi slova, tj. znanja. On u načelu nije protiv svakoga znanja nego raskrinkava onoga koji zloporabi znanje. Njemu je bitan odnos prema znanju. Budući da je svojevoljno izabrao siromaštvo kao neodvojivi element evanđeoskog života, on ovdje proniče osobe kojima znanje koristi kao način ostvarenja društvenog statusa. Rabiti znanje kao instrument moći i samohvale pred drugima za Franju je pogubno. Ono je sposobno osobu učiniti mrtvom. Razlog tomu je što takav odnos prema znanju nije iz ljubavi prema Bogu nego idolopoklonstvo vlastitome ja čime Franjo jasno razlikuje ono što je od Duha Božjega od onoga što nije.
Sveti je Franjo čovjeka promatrao u odnosu prema Bogu. Za njega je čovjek bio onoliki koliki je pred Bogom. Stoga je i znanje gledao samo kao sredstvo kojim se može Boga bolje upoznati i ljubiti. Za njega je znanje bilo put. Sve ono što ga ne bi vodilo ljubavi prema Bogu Franjo bi podredio opomeni. Znao je moć koju znanje nosi u sebi i koja je kadra osobu koja hlepi za istim učiniti oholom i samodostatnom. Nasuprot tomu on stoji kao ponizni Božji službenik koji iz stava temeljne poniznosti želi znati duh božanskog slova - Riječ Božju.
Poniznost u slušanju Riječi je prijeko potreban stav kako bismo trajno ostali u raspoloženju stajanja i razumijevanja Riječi. Potrebno je napraviti odmak od moći i korisnosti znanja te otvoriti svoje srce dahu sile Božje - božanskoj Mudrosti. Težiti upoznati duh božanskoga slova kako bismo Boga više ljubili i postali njemu sličniji istinski je cilj ove opomene jer Bog koji nam se u punini objavio u Isusu Kristu jedini može potpuno ispuniti čežnje ljudskog srca. Pred Bogom nismo samo »netko« nego smo njegovi. Naš je status - biti dijete Božje. Neka nam svježina daška Riječi pomogne shvatiti ovu vlastitost bića.
