Središnja svetkovina naše vjere, Uskrs za svetoga Franju znak je životne radosti zbog koje se spremno odriče ovozemnih spona i potpuno prianja uz Gospodina koji svemu stvorenju dariva novi život.
Čini se kako je Franjo uskrsnim otajstvom bio zahvaćen već u vrijeme svoga obraćenja. Jedino u pashalnom kontekstu možemo shvatiti izraz što ga za sebe upotrebljava dok napušta rodni grad: „Glasnik velikoga Kralja“.
Uskrs, Vazam, za Franju je prigoda da pjeva Gospodinovoj pobjedi nad smrću i darom života. U Časoslovu muke (ČM 292 - 293) Franjo posvećuje cijeli psalam proslavi Gospodinove pobjede ali i njenog odraza na sve stvoreno. Franjo nas poziva da pjevamo novu pjesmu, pjesmu žrtvovanog Jaganjca, koji je naše spasenje. U Uskrslome se ispunjaju starozavjetna obećanja, on postaje jedina istinska žrtva - za nas i naše spasenje, i tako nam dariva pristup Bogu. Uskrsnom pobjedom smo uzvišeni, o čemu nam svjedoči poslanica Rimljanima, koju smo slušali u Vazmenom bdjenju: „Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću... Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!“(Rim 6, 5.10-11)
Franjo nas poziva da u danu uskrsnuća vidimo dan parusije, početak novog svijeta. Prvi nam dio uskrsnog psalma pokazuje djelo ljubavi, pravde i milosrđa Božjeg. Drugi nas poziva da promatramo razvoj spasenja što nam ga je Krist donio, ali ne samo da ga promatramo, nego i da ga zapišemo u svoje živote. Prvi plod Vazma je naše prosvjetljenje po našem uranjanju u Kristovu smrt i uskrsnuće. Na koncu psalma smo pozvani promotriti puninu vazmenoga otajstva i uzvišenje Sina o desnu Očevu, slanje Duha Svetoga na ljude i uspostavljanje vjernoga naroda.
Uskrs se odražava na svemu stvorenju pa tako Franjo u Svetkovini nalazi nadahnuće i za svoju Pjesmu stvorova. Kontekst kao i sadržaj pjesme pokazuje kako on svladava svoje vlastito trpljenje vizijom o otkupljenom svijetu u kojem sve postaje brat i sestra. Franjo ovdje dobiva snagu za borbu u smrti jer ona je pobjeđena Životom, tj. samim Kristom, tako da čovjek može doduše biološki umrijeti, ali ne može više umrijeti svojoj pravoj biti, jer: „Druga mu smrt nauditi neće.“ U Uskrsu se tako nalazi izvor novoga i neprolaznoga života s Bogom.
