Završni dio eseja o duhovnom prijateljstvu sv. Franje i sv. Klare.
Franjo i Klara kao duboko uravnotežene osobe bili su svjesni snage erosa. Bili su svjesni koliko se međusobno privlače i bili su svjesni svojih ljudskih osjećaja. Međutim, bliskost koja se razvila među njima nije ih vodila u krivom smjeru. Njihovi susreti sigurno su obilovali radošću i ispunjenošću, ali oni nisu htjeli da ovo prijateljstvo bude prepreka u njihovom odnosu prema Bogu. Svim srcem iznad svega željeli su i tražili ono što Gospodin hoće za njihov odnos. Njihova velika bliskost i duboko prijateljstvo postali su prilikom za traženje i ispunjavanje Božje volje. Upravo ih je to povjerenje u Raspetoga vodilo prema zreloj čistoći. To znači da su morali u svom odnosu proći određene faze pročišćenja. Raspeta Ljubav koja ih je spojila, također im je omogućila da rastu jedno uz drugo, odnosno da međusobno pomažu u čistoći srca.
„Njihovo prijateljstvo nije od početka bilo gotovo i savršeno. Bilo je neka vrsta hrvanja u kojemu posljednu riječ nisu imale njihove želje i čežnje, nego zadaća ili poslanje koje su primili od Gospodina: vjerodostojno življenje prijateljstva s Kristom u dosljednom i korjenitom nasljedovanju.“(Ivan Ivanda) Raspeti Krist obilato je nagradio ljubav koju su oni imali prema Njemu, odnosno prema Njegovoj volji. Ta ljubav smirila je zavodničku snagu erosa i usmjerila tu snagu na pravi način. Sam Bog, budući da je pred sobom imao raspoloživa srca, učinio je da između Franje i Klare bude velika ljubav i izvanredna nježnost. On, uzrok njihovoga prijateljstva, nije uništio njihovu ljudskost i ljudske osjećaje i želje, već je to sve preobrazio. Franjo i Klara gajili su jedno prema drugome duboko ljudske osjećaje, ali ti su osjećaji bili prožeti Božjom ljubavlju koja je njihove poglede čistila i usmjeravala prema Bogu.
Ta zagledanost u Boga, njihov je odnos činila sve ljepšim i uzvišenijim. Ta zagledanost u Boga nije ukidala bliskost koja je bila prisutna. Upravo suprotno, ona je činila da budu još više bliže jedno drugome. To je paradoks duhovnog prijateljstva. Bog želi i traži da se Njega stavi na prvo mjesto u prijateljstvu, a On to želi jer zna da se prijateljsko zajedništvo i bliskost koja ne stvara zarobljenost mogu ostvariti jedino kada su srca potpuno zagledana u Njegovu ljepotu, a ne u ljepotu stvorenja. On zna da je to najbolji način za preobrazbu zavodničke snage erosa. Raspeti ljubi svoje prijatelje i za njih želi ono najbolje, a oni vjeruju i predaju svoje živote Njegovom božanskom planu i providnosti.
Čistoća je ključni pojam u prijateljskom odnosu između Franje i Klare. Po toj čistoći eros biva preobražen i u ljudskom biću dobiva ono izvorno mjesto koje mu pripada. „Čistoća u Franjinom smislu naglašava da se braća i sestre tako ljube, da ljubav Božja i ljubav prema Bogu raste i da se već i u ovom svijetu okuša. Samo će tako čisti gledati Boga, koji je prije svega prisutan u braći i sestrama.“(Leonardo Boff) Franjo Klaru može gledati čisto jer je ona za njega postala put koji vodi prema Božjoj ljubavi. Franjo u Klari jasno vidi snažnu prisutnost Raspetoga, a Klara u Franji vidi prisutnost svoga Nebeskoga Zaručnika.
