Dana 16. svibnja 2012., naša bogoslovna zajednica, u vidno manjem broju (sedmorica bogoslova), sa svojim meštrom fra Ljubom Kurtovićem se zaputila u jedno malo ličko mjesto imenom Saborsko, koje mještani popularno zovu “gradom na Kapeli“.
Tamo smo išli povodom proslave patrona župe sv. Ivana Nepomuka te Dana općine Saborsko. Bili smo pozvani od strane fra Slavka Antunovića, hercegovačkog franjevca, koji već 9 godina neumorno i brižljivo širi Radosnu vijest ličkim vrletima, a župnik je župâ Saborsko i Plaški.
Radosno odazvani na fra Slavkov poziv krenuli smo ujutro oko 7.45 h. Vrijeme vožnje do Saborskog proveli smo u molitvi, pjesmi te pričanju različitih anegdota humorističnog sadržaja. Najprije smo došli u Plaški, oko 9.45 h. Tu smo srdačno dočekani od strane fra Slavka. Tu smo se malo okrijepili i nakon kratkih razgovora zaputili se prema Saborskom, udaljenom od Plaškog 20-tak km. Valja spomenuti, iako je fra Slavko župnik na obje župe, da je njegov župni ured u Plaškom.
Po dolasku u Saborsko, odmah smo krenuli iznositi stvari koje su nam potrebne za misno slavlje. Prije samog misnog slavlja, kod jame u koju je bačeno dvadestetak ubijenih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu, a gdje se sada nalazi i podignuto spomen-obilježje, naš meštar fra Ljubo je predmolio molitvu odrješenja, koja se svake godine moli prije početka misnog slavlja, u čast poginulim hrvatskim braniteljima.
Saborsko je inače jedno veliko stratište. Naime, u jeku Domovinskog rata, u njemu je ubijeno oko 50-tak hrvatskih barnitelja, a osim ovoga spomenutog spomen-mjesta, postoje još četiri druga koja upućuju na strašne zločine koji su se ovdje dogodili. U čast i zahvalu braniteljima koji su nesebično dali svoje živote, župljani ovoga mjesta su 2006. od glavne jame napravili križni put do brda Alana, koje župljani popularno zovu “Križevac“, kako saznajemo iz razgovora s fra Slavkom. Naime, na tom brdu je podignut križ koji svijetli po noći, a koji je te iste godine blagoslovio biskup gospićko-senjski mons. Mile Bogović. Tu se jednom godišnje moli pobožnost križnog puta i slavi sveta misa.
Nakon molitve odrješenja, procesija je krenula prema crkvi sv. Ivana Nepomuka, zaštitnika župe i ovoga mjesta, čiju smo svetkovinu proslavljali. Po ulazu u crkvu, zaorila se pjesma “Gospodin slavno uskrsnu“, našega bogoslovskog zbora. Misno slavlje je predslavio naš fra Ljubo, uz koncelebraciju župnika-domaćina fra Slavka i još osmorice svećenika iz Ogulinskog dekanata (kojemu ova župa pripada) i susjednog Slunjskog dekanata. U svojoj propovijedi naš meštar se osvrnuo na jedan od darova Duha Svetoga – strah Božji. Propovijedajući o tom daru, između ostalog je naglasio: „Sve više nestaje straha Božjega, a sve se više rađa strah. Lako je razumjeti zašto je tako. Zaboravljajući Boga, stavljamo naše pouzdanje u zemaljske stvarnosti, to jest u one stvari za koje Isus reče da su blago koje kradljivac krade i moljac i rđa nagrizaju. Nesigurne stvari su one koje nam mogu nestati od jednog do drugog trenutka, i koje vrijeme neumoljivo troši. Nestanak straha Božjega, umjesto da nas oslobodi od straha, učinilo nas je robovima straha.“
Po završetku misnog slavlja, fra Slavko se iskreno i srdačno zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli da ova proslava protekne u najboljem redu. Posebnu zahvalu istakao je onim župljanima, koji su, unatoč svim problemima s kojima se ova župa i općina nosi, uvijek na usluzi i koji “podmetnu leđa“ kada je to najpotrebnije. Poslije popričesne molitve i fra Slavkove zahvale crkvom je odjeknula “Lijepa naša“, a poslije misnog slavlja “Kraljice neba“. Pjevali smo pod vodstvom našega zborovođe fra Zvonimira, dok je za klavijaturama bio fra Ivan. Koliko smo mi bogoslovi, svojim pjevanjem i čitanjem, doprinijeli ovome slavlju nismo ni bili svjesni. Ali, prema iskazima prisutnih vjernika uistinu smo ih oduševili i na najljepši mogući način uzveličali ovo sveto misno slavlje. Poslije misnog slavlja, djeca iz Područne škole Saborsko, izveli su predstavu “Ličko prelo“. Svojim pjevanjem, glumom i narodnom nošnjom mamili su osmijehe na licima prisutnih, koju bili i više nego zadovoljni.
Po završetku misnog slavlja i dječje predstave, uzvanici su se uputili prema župnom stanu u Saborskom. Tu je organiziran prigodni domjenak, koji su ove godine financirali župljani ove župe. Ne znamo koliko bi riječi mogli izreći da bismo mogli dočarati način na koji smo dočekani, što od strane fra Slavkove, što od načelnice općine gđe. Đurđice Špehar. Bili smo i više nego toplo primljeni i usluženi. Za sâm kraj domjenka i našega druženja otpjevali smo pjesmu “Moja Hercegovina“.
Nakon domjenka uputili smo se opet prema Plaškom, na čašicu razgovora s našim fra Slavkom. Iz razgovora saznajemo da je i ova župa u vrlo teškom stanju, slično kao i Saborsko. U Plaškom od 1945.-1968. nije bilo euharistijskog slavlja. Te godine je nekoliko svećenika i vjernika slavilo svetu misu na svetu Anu, a onda se, opet, misa nije slavila do 1972. Euharistijsko slavlje od 1972.-1995. god. bilo je samo jedanput godišnje, također, na svetkovinu sv. Ane. Dolaskom izbjeglih Hrvata katoličke vjeroispovijedi iz Bosne, na neki način, počinje redoviti život u župi. Inače, Plaški ima oko 1000 katolika, a Saborsko oko 400. Od 2005. naš fra Slavko je sâm na ovim župama. Fra Slavko pripovijeda kako je u prošloj godini u Saborskom kršteno troje djece, a ove godine nijedno. Ova mjesta, prema njegovu iskazu, nemaju svijetlu budućnost, ponajviše zbog nemogućnosti zapošljavanja. Radnih mjesta gotovo da i nema. Mladi nemaju perspektivu, pa odlaze odavde.
Po završetku fra Slavko nam se iskreno zahvalio na svemu što smo u ovom danu za njega i njegovu župu učinili. Ovdje valja spomenuti i gđicu. Elizabetu Slišković, koja nas je cijelo vrijeme posluživala, a koja inače pomaže oko uređenja župnog dvora i župne crkve. Mi njoj dugujemo veliku zahvalu. Nakon pozdrava, uputismo se prema našem Zagrebu, a naš je put pratila pjesma te vesela i ugodna atmosfera. U Zagreb smo stigli oko 17.15 h.
Zahvaljujemo fra Slavku koji nas je pozvao i poput pravog domaćina i oca primio. Njemu možemo obećati da ćemo nastojati redovito dolaziti na proslavu sv. Ivana Nepomuka, a ponekad i na koji izlet. Uz najljepše želje, da njegova župa počne pomalo cvasti i rasti, želimo mu hrabro i odvažno svjedočenje Istine koja ne prolazi, te nepokolebljivu ustrajnost u naviještanju Riječi ovim krajevima.
Radosno odazvani na fra Slavkov poziv krenuli smo ujutro oko 7.45 h. Vrijeme vožnje do Saborskog proveli smo u molitvi, pjesmi te pričanju različitih anegdota humorističnog sadržaja. Najprije smo došli u Plaški, oko 9.45 h. Tu smo srdačno dočekani od strane fra Slavka. Tu smo se malo okrijepili i nakon kratkih razgovora zaputili se prema Saborskom, udaljenom od Plaškog 20-tak km. Valja spomenuti, iako je fra Slavko župnik na obje župe, da je njegov župni ured u Plaškom.
Po dolasku u Saborsko, odmah smo krenuli iznositi stvari koje su nam potrebne za misno slavlje. Prije samog misnog slavlja, kod jame u koju je bačeno dvadestetak ubijenih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu, a gdje se sada nalazi i podignuto spomen-obilježje, naš meštar fra Ljubo je predmolio molitvu odrješenja, koja se svake godine moli prije početka misnog slavlja, u čast poginulim hrvatskim braniteljima.
Saborsko je inače jedno veliko stratište. Naime, u jeku Domovinskog rata, u njemu je ubijeno oko 50-tak hrvatskih barnitelja, a osim ovoga spomenutog spomen-mjesta, postoje još četiri druga koja upućuju na strašne zločine koji su se ovdje dogodili. U čast i zahvalu braniteljima koji su nesebično dali svoje živote, župljani ovoga mjesta su 2006. od glavne jame napravili križni put do brda Alana, koje župljani popularno zovu “Križevac“, kako saznajemo iz razgovora s fra Slavkom. Naime, na tom brdu je podignut križ koji svijetli po noći, a koji je te iste godine blagoslovio biskup gospićko-senjski mons. Mile Bogović. Tu se jednom godišnje moli pobožnost križnog puta i slavi sveta misa.
Nakon molitve odrješenja, procesija je krenula prema crkvi sv. Ivana Nepomuka, zaštitnika župe i ovoga mjesta, čiju smo svetkovinu proslavljali. Po ulazu u crkvu, zaorila se pjesma “Gospodin slavno uskrsnu“, našega bogoslovskog zbora. Misno slavlje je predslavio naš fra Ljubo, uz koncelebraciju župnika-domaćina fra Slavka i još osmorice svećenika iz Ogulinskog dekanata (kojemu ova župa pripada) i susjednog Slunjskog dekanata. U svojoj propovijedi naš meštar se osvrnuo na jedan od darova Duha Svetoga – strah Božji. Propovijedajući o tom daru, između ostalog je naglasio: „Sve više nestaje straha Božjega, a sve se više rađa strah. Lako je razumjeti zašto je tako. Zaboravljajući Boga, stavljamo naše pouzdanje u zemaljske stvarnosti, to jest u one stvari za koje Isus reče da su blago koje kradljivac krade i moljac i rđa nagrizaju. Nesigurne stvari su one koje nam mogu nestati od jednog do drugog trenutka, i koje vrijeme neumoljivo troši. Nestanak straha Božjega, umjesto da nas oslobodi od straha, učinilo nas je robovima straha.“
Po završetku misnog slavlja, fra Slavko se iskreno i srdačno zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli da ova proslava protekne u najboljem redu. Posebnu zahvalu istakao je onim župljanima, koji su, unatoč svim problemima s kojima se ova župa i općina nosi, uvijek na usluzi i koji “podmetnu leđa“ kada je to najpotrebnije. Poslije popričesne molitve i fra Slavkove zahvale crkvom je odjeknula “Lijepa naša“, a poslije misnog slavlja “Kraljice neba“. Pjevali smo pod vodstvom našega zborovođe fra Zvonimira, dok je za klavijaturama bio fra Ivan. Koliko smo mi bogoslovi, svojim pjevanjem i čitanjem, doprinijeli ovome slavlju nismo ni bili svjesni. Ali, prema iskazima prisutnih vjernika uistinu smo ih oduševili i na najljepši mogući način uzveličali ovo sveto misno slavlje. Poslije misnog slavlja, djeca iz Područne škole Saborsko, izveli su predstavu “Ličko prelo“. Svojim pjevanjem, glumom i narodnom nošnjom mamili su osmijehe na licima prisutnih, koju bili i više nego zadovoljni.
Po završetku misnog slavlja i dječje predstave, uzvanici su se uputili prema župnom stanu u Saborskom. Tu je organiziran prigodni domjenak, koji su ove godine financirali župljani ove župe. Ne znamo koliko bi riječi mogli izreći da bismo mogli dočarati način na koji smo dočekani, što od strane fra Slavkove, što od načelnice općine gđe. Đurđice Špehar. Bili smo i više nego toplo primljeni i usluženi. Za sâm kraj domjenka i našega druženja otpjevali smo pjesmu “Moja Hercegovina“.
Nakon domjenka uputili smo se opet prema Plaškom, na čašicu razgovora s našim fra Slavkom. Iz razgovora saznajemo da je i ova župa u vrlo teškom stanju, slično kao i Saborsko. U Plaškom od 1945.-1968. nije bilo euharistijskog slavlja. Te godine je nekoliko svećenika i vjernika slavilo svetu misu na svetu Anu, a onda se, opet, misa nije slavila do 1972. Euharistijsko slavlje od 1972.-1995. god. bilo je samo jedanput godišnje, također, na svetkovinu sv. Ane. Dolaskom izbjeglih Hrvata katoličke vjeroispovijedi iz Bosne, na neki način, počinje redoviti život u župi. Inače, Plaški ima oko 1000 katolika, a Saborsko oko 400. Od 2005. naš fra Slavko je sâm na ovim župama. Fra Slavko pripovijeda kako je u prošloj godini u Saborskom kršteno troje djece, a ove godine nijedno. Ova mjesta, prema njegovu iskazu, nemaju svijetlu budućnost, ponajviše zbog nemogućnosti zapošljavanja. Radnih mjesta gotovo da i nema. Mladi nemaju perspektivu, pa odlaze odavde.
Po završetku fra Slavko nam se iskreno zahvalio na svemu što smo u ovom danu za njega i njegovu župu učinili. Ovdje valja spomenuti i gđicu. Elizabetu Slišković, koja nas je cijelo vrijeme posluživala, a koja inače pomaže oko uređenja župnog dvora i župne crkve. Mi njoj dugujemo veliku zahvalu. Nakon pozdrava, uputismo se prema našem Zagrebu, a naš je put pratila pjesma te vesela i ugodna atmosfera. U Zagreb smo stigli oko 17.15 h.
Zahvaljujemo fra Slavku koji nas je pozvao i poput pravog domaćina i oca primio. Njemu možemo obećati da ćemo nastojati redovito dolaziti na proslavu sv. Ivana Nepomuka, a ponekad i na koji izlet. Uz najljepše želje, da njegova župa počne pomalo cvasti i rasti, želimo mu hrabro i odvažno svjedočenje Istine koja ne prolazi, te nepokolebljivu ustrajnost u naviještanju Riječi ovim krajevima.
FRA SLAVKO, OD SRCA HVALA!!!
