U povodu 800. obljetnice franjevačkog reda iz tiska je izašla knjiga pod naslovom "Tria opuscula" sv. Bonaventure u izdanju Kršćanske sadašnjosti.
Knjiga je predstavljena hrvatskom čitateljstvu 13. studenog s početkom u 19:20 h na ovogodišnjem Interliberu. Isto je tako bilo i najavljeno predstavljanje knjige "Povijest patrističke filozofije" Claudia Moreschinia, uz ovu navedenu Bonaventurinu knjigu, ali o njoj nije izrečena na predstavljanju ni jedna proširena rečenica! Nismo upoznati s razlozima. O knjizi su govorili prof. dr. Ivan Karlić i doc. dr. Ivica Raguž. Obojica su govorila o filozofsko-teološkom sustavu serafskog Naučitelja. Profesor Karlić je u predstavljanju knjige upućivao na više obilježja kao što su npr. utjecaji na Naučitelja i njegova kristocentričnost. Profesor Raguž je naglasio jedno djelo od Bonaventure, a to je Put Duha Bogu.
U knjizi se nalaze tri najpoznatija Bonaventurina spisa zajednički poznata pod zajedničkim nazivom "Tria opuscula" ili "Tri djelca", koja se napokon, po prvi put, pojavila zajedno i kod nas i to u bilingualnom izdanju. Ranije smo imali na hrvatskom jeziku "Put duha Bogu" i "Svođenje umijeća na teologiju", ali zbog uvida Stjepana Kušara, koji je zajedno s Marijem Šikićem i preveo djela, došlo je do ponovnog prijevoda. "Tria opuskula" obuhvaća Bonaventurinu malu teološku sumu naslovljenu "Breviloqvium" (Kratki prikaz teologije), koju je, po riječima prof. Karlića, sv. Bonaventura napisao na nagovor svojih studenata kao neku vrstu priručnika za teologiju; "Itinerarium mentis in Deum" (Put duha Bogu), djelo je nastalo na La Verni kamo se svetac bio povukao dok je svom dušom vapio za mirom; i, na kraju, spis koji obuhvaća tek kojih desetak stranica "Reductio artium ad theologiam" (Svođenje umijeća na teologiju), u kojem se želi ukazati na bistrenje svijesti da se ispod vela i pojavnog oblika svega onoga što nam otkrivaju znanosti i umijeća krije jedno dublje znanje, a to je teologija kao sustavno spoznavanje i pronicanje Božjom objavom danih istina o čovjekovu spasenju i o bogomdanom cilju i svrsi njegova života.
Latinski i hrvatski tekst raspoređeni su po dva stupca na svakoj stranici, radi lakšeg čitanja i konzultiranja izvornika. Bonaventurini se tekstovi, naime, odlikuju sažetošću izraza. Pisani su biranim riječima i stilom, a Bonaventura se ne ustručava pribjegavati nelogizmima ondje gdje mu se to čini potrebnim kako bi izrazio svoje originalno iskustvo i svoju misao. Zato će biti poželjno pogledati češće u izvornik; to će biti neophodno onda kad se želi dublje razumjeti njegova misao i ako joj se želi "znanstveno" pristupiti te je istražiti. U tom slučaju bit će potrebno posegnuti i za drugim njegovim spisima. Ovdje je riječ o teološkim tekstovima koji, između ostalog pokazuju kako je jedan autor iz XIII. stoljeća u svoju teološku misao utkao svoje i tuđe filozofske uvide. Nadalje možemo uvidjeti da je gotovo na svakoj stranici ovih Bonaventurinih tekstova vidljivo da i kako u teologiji valja filozofirati – oportet philosophari in theologia – i što to za nju znači.
U knjizi se nalaze tri najpoznatija Bonaventurina spisa zajednički poznata pod zajedničkim nazivom "Tria opuscula" ili "Tri djelca", koja se napokon, po prvi put, pojavila zajedno i kod nas i to u bilingualnom izdanju. Ranije smo imali na hrvatskom jeziku "Put duha Bogu" i "Svođenje umijeća na teologiju", ali zbog uvida Stjepana Kušara, koji je zajedno s Marijem Šikićem i preveo djela, došlo je do ponovnog prijevoda. "Tria opuskula" obuhvaća Bonaventurinu malu teološku sumu naslovljenu "Breviloqvium" (Kratki prikaz teologije), koju je, po riječima prof. Karlića, sv. Bonaventura napisao na nagovor svojih studenata kao neku vrstu priručnika za teologiju; "Itinerarium mentis in Deum" (Put duha Bogu), djelo je nastalo na La Verni kamo se svetac bio povukao dok je svom dušom vapio za mirom; i, na kraju, spis koji obuhvaća tek kojih desetak stranica "Reductio artium ad theologiam" (Svođenje umijeća na teologiju), u kojem se želi ukazati na bistrenje svijesti da se ispod vela i pojavnog oblika svega onoga što nam otkrivaju znanosti i umijeća krije jedno dublje znanje, a to je teologija kao sustavno spoznavanje i pronicanje Božjom objavom danih istina o čovjekovu spasenju i o bogomdanom cilju i svrsi njegova života.
Latinski i hrvatski tekst raspoređeni su po dva stupca na svakoj stranici, radi lakšeg čitanja i konzultiranja izvornika. Bonaventurini se tekstovi, naime, odlikuju sažetošću izraza. Pisani su biranim riječima i stilom, a Bonaventura se ne ustručava pribjegavati nelogizmima ondje gdje mu se to čini potrebnim kako bi izrazio svoje originalno iskustvo i svoju misao. Zato će biti poželjno pogledati češće u izvornik; to će biti neophodno onda kad se želi dublje razumjeti njegova misao i ako joj se želi "znanstveno" pristupiti te je istražiti. U tom slučaju bit će potrebno posegnuti i za drugim njegovim spisima. Ovdje je riječ o teološkim tekstovima koji, između ostalog pokazuju kako je jedan autor iz XIII. stoljeća u svoju teološku misao utkao svoje i tuđe filozofske uvide. Nadalje možemo uvidjeti da je gotovo na svakoj stranici ovih Bonaventurinih tekstova vidljivo da i kako u teologiji valja filozofirati – oportet philosophari in theologia – i što to za nju znači.
