Fra Serafin nikada nije bio ni župnik ni gvardijan. Rijetko da je podijelio sakrament krštenja ili vjenčanja. Zajednica ga je držala za profesora i odgojitelja što je on s ljubavlju bio sve do kraja svoga života. Ovim životopisom ne želimo ga izdvojiti od ostale braće koja su u posljednje vrijeme umrla od virusa Covid-19; samo želimo skrenuti pažnju na njegov znanstveni rad koji je obiman i kojim je zadužio našu znanstvenu, a isto tako i franjevačku zajednicu.
Dana 13. travnja 2021. napustio nas je fra Serafin Hrkać. Ta se vijest među fratrima brzo proširila i, kako to biva, braća se skupe u zajedničku prostoriju i pripovijedaju sve što znaju, što su vidjeli ili čuli o pokojniku te, razmjenjujući informacije, stvaraju zajedničku sliku o pokojnom bratu, u ovom slučaju fra Serafinu ili Profesoru kako smo ga znali osloviti.
Fra Serafin je rođen 1942. godine u malenom selu Izbičnu pokraj Širokog Brijega. Osnovnoškolsko obrazovanje stekao je u Izbičnu i Širokom Brijegu odakle odlazi u Sinj, a kasnije Dubrovnik gdje završava višu klasičnu gimnaziju. Franjevački je habit obukao 1960. godine na Humcu. Filozofsko-teološki studij započinje u Sarajevu i završava u Rimu. Za svećenika je zaređen 1966. godine. U Rimu nastavlja svoje školovanje specijalizirajući se u klasičnoj filologiji i rimskoj književnosti. Obranio je doktorat 1971. godine na temu De vita et operibus Nicolai Modrussiensis – De mortalium felicitate dialogus (editio critica cum fontibus).
Dok je studirao u Rimu vrijeme je provodio istražujući po rimskim arhivima te igrajući nogomet i to poluprofesionalno u drugoj talijanskoj ligi. Stariji će fratri za njega reći da je bio jedan od ponajboljih nogometaša u našoj zajednici. Sam je pripovijedao kako je više puta privremeno oslijepio koristeći dioptrijska pomagala za čitanje spisa koje je istraživao po arhivima (smjela su se koristiti najviše sat vremena, a on bi se zanio u čitanju i proveo tako čitajući po nekoliko sati). Nakon završetka studija u Rimu odlazi u Split gdje u sjemeništu predaje grčki i latinski jezik te povijest. Od 1973. godine predaje u klasičnoj gimnaziji u Visokom gdje ostaje do 1988. godine kada odlazi na Široki Brijeg. Ubrzo počinje predavati u srednjim školama na Širokom Brijegu i na Humcu. Jedan stariji fratar jednom zgodom je rekao da su svi nakon fra Serafinovih predavanja u klasičnoj gimnaziji mogli bez problema upisati ne preddiplomske nego odmah diplomske i postdiplomske studije klasičnih jezika i završiti ih bez problema. Sveučilišnu karijeru započeo je 1992. godine na Pravnom fakultetu u Mostaru, a nekoliko godina kasnije i na Pedagoškom fakultetu. Utemeljio je Studij filozofije i Studij latinskoga jezika i književnosti na Pedagoškom, a danas Filozofskom fakultetu u Mostaru. Osim toga utemeljio je i Institut za latinitet čiji je bio dugogodišnji ravnatelj. Studentima je olakšavao studiranje tako što im je priredio skripte iz filozofije i rječnike iz klasičnih jezika.
Godine 1997. obranio je svoj drugi doktorat, ovaj put iz filozofije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na temu Izlaganje o univerzalijama u djelu Antuna Žderića ‘Enchyridion in universam aristotelico-scoticam logicam'. Bio je član Hrvatskog društva za znanost i umjetnost, a od 2002. godine i dopisni član ANUBiH da bi 2009. godine postao i njezin redovni član. Jedan je od rijetkih hercegovačkih franjevaca koji je nosio titulu akademika. Nakon odlaska u mirovinu sve do svoje smrti predavao je latinski i grčki jezik postulantima i novacima Hercegovačke franjevačke provincije pripremajući ih za filozofsko-teološki studij. Filozofski fakultet u Mostaru odužio mu se priredivši Ad laborem indigentia cogebat: Zbornik u čast Serafinu Hrkaću 2015. godine gdje je objavljena bibliografija njegovih radova koju ovdje nećemo navoditi.
Osim što je čitav svoj životni vijek proveo predajući u školama i sveučilištu, fra Serafin je svaki slobodni trenutak iskorištavao za znanstveni rad, napose na polju filozofije. Istraživao je hrvatsku filozofsku baštinu napisanu na latinskom jeziku. Bavio se i prevođenjem, a najpoznatiji mu je prijevod Nove sveopće filozofije Frane Petrića iz 1979. godine koju je preveo skupa s Tomislavom Ladanom. Drugi poznati prijevod su Spisi sv. Franje i sv. Klare koje je preveo skupa s fra Dionizijem Lasićem i izdao 2003. godine. Specifikum toga prijevoda je što su ga nastojali prevesti što izvornije, bez stilskoga uljepšavanja. Spisi su tiskani u izvorniku i s prijevodom tako da možemo vidjeti kako izgleda izvorni tekst spisâ sv. Franje i sv. Klare. Ostali manje poznatiji prijevodi su filozofski radovi franjevaca Bosne Srebrene koje je priređivao kao zasebne knjige ili kao radove u raznim zbornicima i časopisima. Recenzirao je sve prijevode s latinskog jezika koji su se odnosili na prošlost franjevačke zajednice u Hercegovini. U tome je bio izuzetno cijenjen. Priznati hrvatski latinist, pokojni Pavao Knezović, znao je pitati druge fratre je li fra Serafin zadovoljan s njegovim prijevodima tih djela. Uredio je više znanstvenih izdanja izdavačke kuće FRAM-ZIRAL u Mostaru. Bio je u uredničkim vijećima nekoliko časopisa i zbornikâ radovâ. Za svoj znanstveni rad dobio je više nagrada i priznanja. Vrijeme će pokazati koliki je bio njegov doprinos znanosti.
Fra Serafin nikada nije bio ni župnik ni gvardijan. Rijetko da je podijelio sakrament krštenja ili vjenčanja. Zajednica ga je držala za profesora i odgojitelja što je on s ljubavlju bio sve do kraja svoga života. Ovim životopisom ne želimo ga izdvojiti od ostale braće koja su u posljednje vrijeme umrla od virusa Covid-19; samo želimo skrenuti pažnju na njegov znanstveni rad koji je obiman i kojim je zadužio našu znanstvenu, a isto tako i franjevačku zajednicu.
Dragi Profesore, počivaj u miru Božjemu!
Literatura:
Stjepan Pavić (ur.), Franjevačka klasična gimnazija u Visokom 1882-1982, Visoko, 1983., str. 129; Ivica Musić, Hercegovački franjevci i filozofija, Zagreb – Sarajevo, 2020., str. 127-132; Ivica Musić (gl. ur.), Ad laborem indigentia cogebat: Zbornik u čast Serafinu Hrkaću, (detaljan životopis i bibliografija u radu: Mario Bušić, Curriculum vitae i bibliografija Serafina Hrkaća, str. 13-26.);
https://www.anubih.ba/images/clanovi/redovni/biografije/serafin_hrkac_biografija.pdf (pristupljeno 13. 4. 2021.).
