Ove godine Hercegovačka franjevačka provincija službeno slavi 130 godina od svoga utemeljenja i ovim ćemo se tekstom kratko osvrnuti na povijesne okolnosti koje su dovele do toga.
U tekstu Treća sreća ukratko smo opisali osnutak Kustodije (1852. godine) te okolnosti koje su dovele do toga događaja. Tekst smo završili rečenicom: ''Veselje zbog osnutka kustodije nije dugo trajalo jer trebalo je krenuti, ne u obnovu jer se nije imalo što obnoviti kada skoro ničega nije ni bilo, nego ispočetka, raditi oko duhovnog (ali i ekonomskoga) uzdizanja Hercegovine.'' Bilo bi predugo opisati što se sve izdogađalo u idućih 40 godina i otišlo bi u nabrajanje - tko želi znati više o tome i proučavati, neka konzultira literaturu navedenu na kraju - no spomenut ćemo da je tadašnji život bio surov i težak jer je Osmansko Carstvo bilo na izdisaju, a lokalni su moćnici mogli raditi što su htjeli jer nije bilo nikakva nadzora nad njima. Stanje se mijenja dolaskom austro-ugarske vojske i vlasti 1878. godine. Nestalo je lokalnih moćnika, ali isto je tako nestalo i novčane pomoći sa Zapada, jer je (Bosna i) Hercegovina od tada pod krunom katoličke monarhije. Nije bilo lako snaći se u ovakvim okolnostima, ali pod mudrim vodstvom biskupa fra Paškala Buconjića i provincijala fra Luke Begića Hercegovina je krenula naprijed. Došle su i prve časne sestre, sestre milosrdnice iz Zagreba u Mostar i tu se nastanile i krenule s radom. Od njihova dolaska prošlo je točno 150 godina.
Fratri su unaprijedili školstvo: novicijat su prebacili na Humac, a sjemeništarce s Humca na Široki Brijeg. Sjemenište se vodilo prema planu i programu tadašnjih zagrebačkih klasičnih gimnazija. Javila se potreba za izgradnjom trećega samostana, i to u Mostaru, a s tim se javila i želja da se uprava Kustodije prebaci u Mostar, centar Hercegovine u svakom pogledu. Izgradnja je trajala oko godine dana i završena je 1891. godine. Kustodija jem 1892. godine, tako imala tri samostana, 31 župu, 65 svećenika, 5 braće, 19 klerika i te oko 78.000 vjernika. Uz sve to, generalni definitor Franjevačkog reda bio je fra Augustin Zubac, koji je u ime Franjevačkog reda obavljao vizitacije i rješavao razne probleme među franjevcima u svijetu. Jedna od vizitacija koju je obavio bila je vizitacija Hercegovačke franjevačke kustodije početkom 1892. godine. Uvidjevši stabilno stanje Kustodije, fra Augustin je tijekom boravka u Posušju napisao pismo u kojem traži da se Kustodija uzdigne na naslov provincije. Pismo je napisano 18. ožujka, a iz Rima su brzo stigli odgovori te je 27. travnja Kustodija proglašena Provincijom. Njezin prvi provincijal bio je fra Nikola Šimović, a njegov zamjenik fra Rafo Radoš. U Hercegovini je ovo uzdignuće obznanjeno i izvršeno na kapitulu koji se održao od 3. do 5. svibnja na Širokom Brijegu.
Samostan u Mostaru iduće je godine bio potpuno useljiv. U njemu se od 1895. godine nalaze bogoslovija i filozofski studij. Nedugo poslije toga dovedene su i Školske sestre franjevke. Život se nastavlja i konstantno razvija sve do 1945. godine, kada je naglo prekinut i bačen na početke. Ali, evo, spominjemo se nastanka Provincije, a ne pokušaja njezina uništenja. Sa zakašnjenjem i isprikom, ali ipak s ljubavlju, draga Provincijo nek ti je blagoslovljena i sretna 130. godišnjica od osnutka.
Da nam ne živiš sama,
Bog te živi skupa s nama.
Mir vam i dobro.
Literatura: Bazilije S. PANDŽIĆ, Hercegovački franjevci; sedam stoljeća s narodom, 22011.; Šematizam Franjevačke provincije uznesenja Bl. Dj. Marije u Hercegovini, 1977.; Martin MIKULIĆ, Hercegovina 1903., 2003.; Bazilije S. PANDŽIĆ, Acta Franciscana Hercegovinae, sv. III, 2003.; Šimun Šito ĆORIĆ, Antologija pisaca franjevaca iz Hercegovine, 2011.
