Za destinaciju svog osamnaestog apostolskog putovanja papa Benedikt XVI. odabrao je – Španjolsku. Papa je u svom dvodnevnom pastoralnom pohodu Španjolskoj (6. i 7. studenog 2010.) posjetio Galiciju i Kataloniju.
Za destinaciju svog osamnaestog apostolskog putovanja papa Benedikt XVI. odabrao je – Španjolsku. Papa je u svom dvodnevnom pastoralnom pohodu Španjolskoj (6. i 7. studenog 2010.) posjetio Galiciju i Kataloniju. Obitelj, vjera i umjetnost te Europa bile su teme koje su obilježile ovo Papino putovanje.
Čim je sletio na španjolsko tlo, Papa je istaknuo kako želi potaknuti Španjolsku i Europu da izgrađuju svoju sadašnjost i pripremaju budućnost polazeći od prave istine o čovjeku, od slobode koja poštuje istinu, od pravde za sve, počevši od najsiromašnijih i odbačenih.
Benedikt XVI. je prvi dan proveo hodočasteći u galicijski grad i planetarno poznato svetište Santiago di Compostela, u kojem se nalaze ostatci sv. Jakova Starijeg, jednog od Dvanaestorice apostola. Sam je Papa prije dolaska u svetište izjavio da će biti hodočasnik među hodočasnicima kako bi se pomolio na grobu apostola Jakova.
Tijekom drugog i ujedno posljednjeg dana posjeta Španjolskoj, papa Benedikt XVI. je posvetio velebnu, ali još uvijek nedovršenu katedralu Svete obitelji u Barceloni.
Katedrala Svete Obitelji ili, na katalonskom, Temple Expiatori de la Sagrada Família, krunsko je remek-djelo katalonskog arhitekta Antonija Gaudíja, iako je ostala nedovršena nakon njegove iznenadne smrti. Monumentalna Gaudíjeva vizija katedrale, s naglaskom na visinu, trebala je simbolizirati jedinstvo neba i zemlje. Gaudí je zamislio katedralu kao ogromno alegorijsko djelo koje će se sastojati od tri veličanstvene i simbolične fasade. Zapadna (ulazna) posvećena je Kristovom rođenju, istočna – životu i muci, a južna – uskrsnuću. Benedikt XVI. je odao počast Gaudíju kao "genijalnom katalonskom arhitektu koji je u Barceloni uspio stvoriti prostor ljepote, vjere i nade". Konačno dovršenje katedrale očekuje se 2026. godine kada će se ujedno slaviti Gaudíjeva 100. obljetnica smrti. Kada bude završena, katedrala će biti visoka 45 i duga 110 metara. Prema predviđanjima, to će biti jedna od najvećih i najljepših katedrala kršćanskog svijeta. Sadašnji glavni arhitekt i već sedmi Gaudíjev nasljednik je Katalonac Jordi Bonet i Armenol.
Sto dvadeset i osam godina nakon početka gradnje, Papa je, zajedno sa 7 000 vjernika u katedrali i 50 000 vjernika izvan katedrale te u koncelebraciji sa 100-ak biskupa i 300-ak svećenika, slavio prvu misu u hramu Svete Obitelji. Na misi su prisustvovali i španjolski kralj Juan Carlos i kraljica Sofia. Papa je u homiliji nakon posvećenja katedrale istaknuo svezu između istine i ljepote, vjere i umjetnosti; vjere, umjetnosti i crkvene liturgije te, budući da je katedrala posvećena Svetoj Obitelji, pozvao na zaštitu obitelji utemeljene na braku između muškarca i žene. Papa je također poručio da se Crkva „protivi svakom obliku negiranja života“ i zatražio da se „život djece šiti kao svet i nepovrediv od trenutka njihova začeća“. Na kraju misnog slavlja katedrala je uzdignuta na rang Manje bazilike.
Pastoralni vidik pohoda obilježio je Papin posjet, prije odlaska iz Španjolske, katoličkom institutu „Nen Deu“, koji skrbi za djecu s teškim invaliditetom. Papa je tom prigodom naglasio kako su kršćanski život i svjedočenje nezamislivi bez zauzimanja za druge, a posebno one najslabije i siromašne.
Apelom da vjera nađe novu snagu u Europi završio je dvodnevni apostolski posjet pape Benedikta XVI. Španjolskoj. Stigavši u međunarodnu zračnu Luku El Prat u Barceloni, Papa se zadržao u privatnome razgovoru s predsjednikom španjolske vlade Zapaterom.
Za papu Benedikta XVI. ovo je putovanje imalo posebno značenje. Zašto?
Španjolska je, naime, od jedne zemlje koja je bila duboko ukorijenjena u kršćanstvo postala „antiklerikalna zemlja s agresivnim sekularizmom“ (Benedikt XVI.). Već nekoliko zadnjih stoljeća sekularizam definira i konstruira novokomponirani svijet. Prisutnost sekularizma u današnjem vremenu je logična pa čak i pozitivna. Zadaća sekularne države jest zapravo spriječiti da netko nameće svoje "slobode" tako da uskraćuje slobodu drugome. Ali suprotstavljanje sekularizma i kulture vjere, čega smo i sami svjedoci, predstavlja anomaliju i treba je prevladati. Velik izazov ovoga trenutka jest da se te dvije strane susretnu i pronađu svoj pravi identitet.
U Španjolskoj, prema podacima iz Vatikana, živi 92 % katolika, dok su, s druge strane, nedavna sociološka istraživanja u Španjolskoj pokazala kako je udio katolika u toj tradicionalno katoličkoj zemlji pao na 74 %. Od tog postotka, tek 15 % deklariranih katolika redovito ide u crkvu.
Iako je njihov odnos korektan, u cijeloj ovoj priči ipak nije zanemariv ni tihi sukob službenog Vatikana sa španjolskom vladom na čijem je čelu socijalistički premijer José Luis Rodríguez Zapatero. Njegova je vlada u posljednjih nekoliko godina donijela niz liberalnih zakona koji su u direktnom sukobu s naukom Katoličke Crkve. Zapatero je, naime, promovirao legalizaciju istospolnih brakova i omogućio im posvajanje djece te ublažio zakonski okvir u vezi pobačaja. Pobačaj je, pod određenim okolnostima, legaliziran u Španjolskoj 1985. godine, a Zapaterova je vlada ove godine omogućila pobačaj tijekom prvih 14 tjedana trudnoće. Nije zgorega ni spomenuti kako u Španjolskoj maloljetnice mogu abortirati nerođeno dijete uz pristanak samo jednog roditelja. Unatoč svemu, Papa je svojim dolaskom pokazao da voli Španjolsku iako je ona sve dalje od kršćanskih korijena.
Od svih događanja na Papinom apostolskom putovanju, najveću je medijsku pozornost privukao minorni prosvjed stotinjak deklariranih homoseksualaca koji su demonstrativno izmjenjivali poljupce nastojeći svima dati do znanja da se ne slažu sa stavovima Katoličke Crkve po pitanju homoseksualnosti. I nikome ne ide u glavu što oni žele postići bezobrazno agresivnim egzibicionizmom. Uostalom, ako im je Katolička Crkva prestroga ili staromodna, neka svoju sreću pokušaju potražiti u npr. islamu ili u budizmu. To je sad „in“. Karikiram, naravno... Homoseksualno nastrojeni ljudi nasilnim promicanjem vlastite seksualne orijentacije, dramatičnim javnim predstavama i odgovarajućim skandaloznim načinima ponašanja izazivaju protivljenje i odbojnost te samim tim otežavaju svoju situaciju. Mišljenja sam da je dvominutna i kvazi-romantična gay predstava u Barceloni jedna obična (i nezrela) provokacija. Crkva ima svoj nauk i smije ga javno iznositi. To što se nekome taj nauk ne sviđa, ne daje mu za pravo ne poštivati i neargumentirano pljuvati drugačije mišljenje te nasilno nametati svoje.
S druge strane, zanimljivo je spomenuti kako su ljubav i radost kojima je Benedikt XVI. bio okružen u Galiciji i Kataloniji jasan znak svima u Španjolskoj. Silna katolička masa je unisono i oduševljeno klicala: „Viva el Papa!“, ali, naravno, senzacionalističkim medijima je ipak zanimljivija irelevantna homoseksualna grupica koja je zapravo eklatantan primjer kvazi-liberalne agresivnosti.
I, na samom koncu, znakovito je kako je papa Benedikt XVI. upravo iz Španjolske odlučio pozvati Europu da se otvori Bogu i da mu krene u susret bez straha.
