Švicarski referendum o zabrani gradnje minareta je nepotrebno ksenofobičan, ali ipak ne narušava, kako to mnogi ovdašnji mediji pokušavaju predstaviti, vjersku slobodu švicarskih muslimana.
____________ piše: fra Dalibor
Ako ćemo iskreno, Švicarska pripada Švicarcima i nikome drugom. Ukoliko oni žele glasovati za nešto na svom referendumu, to je njihovo pravo i nitko im to ne može zabraniti ili osporiti. Demokracija nije tlačenje većine od strane manjine. Danas se u modernim demokratskim društvima uspostavlja volja većine dok manjina ima pravo civilizirano i argumentirano izlagati svoje zahtjeve. Zabraniti nešto da zaštitiš svoju kulturu – opravdano je djelo demokracije.
Minareti su simbol džamija u islamskom svijetu, ali jednostavno ne postoji teološki razlog zbog kojeg bi muslimanske kuće molitve na Zapadu trebale imati takve tornjeve. Nekad je minaret imao smisla, jer je u principu dominirao visinom i svi su (vjernici) mogli čuti (i vidjeti) poziv na molitvu. Za oglašavanje poziva na molitvu danas se koristi moderna tehnologija, pa minareti više i nisu sastavni dio džamijskog suvremenog dizajna. Arhitekti europskih džamija bi konačno trebali prestati oponašati istočno-arapski stil gradnje te početi graditi džamije koje se zaista uklapaju u europski ambijent.
Muslimani, koji žive u Švicarskoj (i drugim europskim zemljama), ne bi trebali miješati kulturu i vjerovanje. Da bi postali 'domaći' u novom ambijentu, oni jednostavno ne smiju nametati kulturno nasljeđe svoje pradomovine. Oni bi trebali prakticirati švicarski islam koji se, jednostavno rečeno, ne protivi društvu u koji su došli.
Iako su Švicarci, prvenstveno desničarski zeloti, uvjereni da su minareti velik problem, lokalni muslimani ne bi trebali prihvatiti ulogu žrtve nego se konačno suočiti s otrovnom radikalizacijom islama koja se iz arapskog svijeta uvozi u Europu.
Vehabijska denominacija, koja ima ogromno bogatstvo u petrodolarima te isključivu vlast nad najštovanijim džamijama islamskog svijeta, potiče ekstremnu mizoginiju (op.a. mizoginija je bolesna mržnja muškaraca prema ženama), anti-demokraciju te prastari pravni poredak, koji uključuje zabranu gradnje neislamskih vjerskih građevina u islamskom svijetu. Švicarska se sad pridružuje Saudijskoj Arabiji i Afganistanu u zabrani gradnje vjerskih objekata onih religija koje su u manjini. Kad europski muslimani mehanički podržavaju ovu deformiranu vehabijsku teologiju, koja kamenovanjem na smrt, krvavim osvetama, prisilnim brakovima i separatizmom svoje sljedbenike želi vratiti u mentalnu prapovijest, izazivaju anti-islamski osjećaj. Ako ćemo iskreno, zaletavanje u masu ljudi s eksplozivom oko prsa nije civilizirani način izlaganja svojih stavova. Zbog toga islamski teroristi izazivaju strah i averziju prema svemu što ima ikakve veze s njima. Kad europski muslimani veličaju određene islamske prakse kao što je npr. i niqab (pokrivanje lica velom), oni se automatski isključuju iz europskog mainstreama.
Tek kad muslimanski imigranti i europski muslimani odbace filozofiju uvrnute vehabijske fundamentalističko-mačističke ideologije, anti-islamske predrasude će početi nestajati iz Europe. Unatoč islamofobnoj zabrani gradnje minareta, vjerska prava švicarskih muslimana su netaknuta. Uostalom, oni imaju rijetku priliku da konačno presjeku vezu između istočno-arapske dominantne teologije te da povrate iskonska uvjerenja islama.
Da sam Švicarac, vjerojatno bih i ja glasovao protiv izgradnje minareta. Ne zato što sam ksenofobičan nego zato što su u posljednje vrijeme ne samo minareti nego i ostali vjerski objekti, postali dio političke propagande, koja je više svima na vrh glave.
Minareti su simbol džamija u islamskom svijetu, ali jednostavno ne postoji teološki razlog zbog kojeg bi muslimanske kuće molitve na Zapadu trebale imati takve tornjeve. Nekad je minaret imao smisla, jer je u principu dominirao visinom i svi su (vjernici) mogli čuti (i vidjeti) poziv na molitvu. Za oglašavanje poziva na molitvu danas se koristi moderna tehnologija, pa minareti više i nisu sastavni dio džamijskog suvremenog dizajna. Arhitekti europskih džamija bi konačno trebali prestati oponašati istočno-arapski stil gradnje te početi graditi džamije koje se zaista uklapaju u europski ambijent.
Muslimani, koji žive u Švicarskoj (i drugim europskim zemljama), ne bi trebali miješati kulturu i vjerovanje. Da bi postali 'domaći' u novom ambijentu, oni jednostavno ne smiju nametati kulturno nasljeđe svoje pradomovine. Oni bi trebali prakticirati švicarski islam koji se, jednostavno rečeno, ne protivi društvu u koji su došli.
Iako su Švicarci, prvenstveno desničarski zeloti, uvjereni da su minareti velik problem, lokalni muslimani ne bi trebali prihvatiti ulogu žrtve nego se konačno suočiti s otrovnom radikalizacijom islama koja se iz arapskog svijeta uvozi u Europu.
Vehabijska denominacija, koja ima ogromno bogatstvo u petrodolarima te isključivu vlast nad najštovanijim džamijama islamskog svijeta, potiče ekstremnu mizoginiju (op.a. mizoginija je bolesna mržnja muškaraca prema ženama), anti-demokraciju te prastari pravni poredak, koji uključuje zabranu gradnje neislamskih vjerskih građevina u islamskom svijetu. Švicarska se sad pridružuje Saudijskoj Arabiji i Afganistanu u zabrani gradnje vjerskih objekata onih religija koje su u manjini. Kad europski muslimani mehanički podržavaju ovu deformiranu vehabijsku teologiju, koja kamenovanjem na smrt, krvavim osvetama, prisilnim brakovima i separatizmom svoje sljedbenike želi vratiti u mentalnu prapovijest, izazivaju anti-islamski osjećaj. Ako ćemo iskreno, zaletavanje u masu ljudi s eksplozivom oko prsa nije civilizirani način izlaganja svojih stavova. Zbog toga islamski teroristi izazivaju strah i averziju prema svemu što ima ikakve veze s njima. Kad europski muslimani veličaju određene islamske prakse kao što je npr. i niqab (pokrivanje lica velom), oni se automatski isključuju iz europskog mainstreama. Tek kad muslimanski imigranti i europski muslimani odbace filozofiju uvrnute vehabijske fundamentalističko-mačističke ideologije, anti-islamske predrasude će početi nestajati iz Europe. Unatoč islamofobnoj zabrani gradnje minareta, vjerska prava švicarskih muslimana su netaknuta. Uostalom, oni imaju rijetku priliku da konačno presjeku vezu između istočno-arapske dominantne teologije te da povrate iskonska uvjerenja islama.
Da sam Švicarac, vjerojatno bih i ja glasovao protiv izgradnje minareta. Ne zato što sam ksenofobičan nego zato što su u posljednje vrijeme ne samo minareti nego i ostali vjerski objekti, postali dio političke propagande, koja je više svima na vrh glave.
