Kao Čokolino, tako i vjera: vječna ljubav koja nas hrani

Baš kao što dijete odraste uz Čokolino, ali mu se i kasnije u životu veseli, tako vjernik nikada ne može nadmašiti Boga, nego se uvijek mora obraćati Njemu za pomoć i inspiraciju.

Čokolino simbolizira Božju prisutnost u našem životu

        Kao što Čokolino hrani i daje osjećaj sigurnosti u djetinjstvu, tako nas i Bog podržava i omogućava nam da osjetimo da Mu pripadamo. Ponekad mislimo da smo prerasli vjeru, no u stvarnosti, uvijek se možemo vratiti Bogu i pronaći ono što nam je nedostajalo. Baš kao što Čokolino budi uspomene na djetinjstvo i ljubav, tako i Bog ostaje naša stalna sigurnost, nikad nas ne napušta, a Njegova ljubav je vječna.


Čokolino je više od obroka 

        Čokolino nas povezuje s djetinjstvom i podsjeća nas na toplo, voljeno domaćinstvo. Tako i Bog nije samo apstraktna ideja, nego je prisutan u svakom aspektu našeg života. Moramo paziti da Boga ne tražimo samo u teškim vremenima, nego da uvijek računamo na Njega. Bog je tu da nam daje snagu, utjehu i smisao života. Upravo tu vežem jedan osobni primjer koji me i potaknuo na pisanje. Mnogi se ljudi sjećaju Čokolina kao nečega što su jeli u djetinjstvu. Ipak, kasnije u životu, vraćaju se tom okusu jer im pruža poznat i siguran osjećaj. Slično je i s vjerom: to nije nešto što smo primali samo kao djeca od roditelja, prijatelja ili u crkvi. Ne smijemo zaboraviti vjeru kad postanemo odrasli. Ne! Možemo i trebamo se uvijek vraćati vjeri i ponovno pronaći ono što nam nedostaje.

„Uz Njega ćete rasti, ali Ga nikada nećete prerasti“

        Bog je naša duhovna hrana. Iz Njega crpimo snagu, mudrost i ljubav. Ovaj odnos nas stalno oblikuje. Međutim, pri tom moramo biti nečega svjesni. Bez obzira koliko vjerovali i koliko mislili da poznajemo Boga, nikada nećemo doći do točke kada Ga više nećemo trebati. U svakodnevnom životu često mislimo da mi Boga ne trebamo jer imamo vlastito znanje, uspjeh i snagu. Međutim, bez obzira koliko daleko došli u zemaljskom životu, uvijek će biti trenutaka kada ćemo shvatiti da nam je Božja pomoć potrebna. Baš kao što dijete odraste uz Čokolino, ali mu se i kasnije u životu veseli, tako vjernik nikada ne može nadmašiti Boga, nego se uvijek mora obraćati Njemu za pomoć i inspiraciju.


„Jer jednom kad ga probate, znate da je to ljubav za cijeli život“

        Iskustvo Božje ljubavi ostavlja neizbrisiv trag. Svaka osoba koja je osjetila Njegovu živu prisutnost u svom životu neće to zaboraviti. Iako nam je Bog dao slobodnu volju i mogućnost da se udaljimo od Njega, zanemarimo vjeru ili zaboravimo molitvu, u svakom čovjeku ostaje unutarnja čežnja za ponovnim susretom s Božjom prisutnošću. Želim podijeliti još jedan primjer. Mnogi ljudi svjedoče da su nakon godina udaljenosti od Boga i crkve ponovno pronašli vjeru jer su osjetili prazninu koju ništa drugo nije moglo ispuniti osim vjere i ponovnog susreta s Bogom. Slično je i s Čokolinom: možda ga godinama ne kušamo, ali kad ga ponovno probamo, sjetimo se tog posebnog okusa i osjećaja iz djetinjstva. Slično i vjernik koji se vratio nakon udaljavanja od Boga, ponovno doživljava ljubav i sigurnost koju je nekoć poznavao.

        Čokolino simbolizira u ovom primjeru Božju prisutnost u našem životu. Kao što Čokolino hrani nas kao djecu i daje nam dobar osjećaj, tako nas i Bog podržava i omogućuje nam da osjetimo da Mu pripadamo. Kao što Čokolino podsjeća na djetinjstvo i ljubav, tako i Bog ostaje naša čvrsta sigurnost. Nikada nas ne napušta, a Njegova ljubav ostaje dovijeka.

Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. (Mt 18,3)