Molitva je, kao što već znamo, razgovor s Bogom. I nije to samo da mi govorimo Bogu, nego i da Bog govori nama.
Mt 6,1-6.16-18
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to po sinagogama i ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!
Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«
U današnjem evanđelju vidimo tri pristupa kojima se možemo približiti Bogu: kroz milostinju, molitvu i post.
Ne trebamo gledati na pojam milostinje samo kroz novac koji dajemo u crkvi ili nekim drugim institucijama. Milostinju možemo shvatiti i kao dar hrane i pića koji pružamo nekome u potrebi. Kroz taj proces darivanja, potrebno je naše vrijeme, trud i dobra namjera. Moramo izaći iz svoje svakodnevice i posvetiti se toj osobi. Nama možda ne znači puno potrošiti 20 eura i izgubiti 45 minuta svog dana, ali možda nismo ni svjesni koliko to znači toj osobi, koja možda već dugo nije imala ni jela ni pića. Na početku sam spomenuo pristup prema Bogu. Matej u evanđelju kaže da nas Otac na nebesima vidi i da će nam uzvratiti. Možemo zaključiti da je Bog prisutan u tom našem djelu, poznaje srce čovjeka, kao što poznaje i naše srce. Zna zašto je baš tu osobu postavio na to mjesto, kao i nas koji smo je vidjeli u potrebi i pružili joj pomoć.
Drugi pristup prema Bogu Matej nam nudi kroz molitvu. Molitva je, kao što već znamo, razgovor s Bogom. I nije to samo da mi govorimo Bogu, nego i da Bog govori nama. Kakav je to razgovor s Bogom? Je li to nešto što možemo reći svom bratu, sestri ili susjedu, ili je to nešto što se tiče isključivo Boga i mene? Molitva je nešto intimno, nešto u čemu se potpuno posvećujemo Bogu. Kad idemo doktoru, ne želimo da ljudi u čekaonici čuju što nas muči, nego samo doktor treba znati da nam može pomoći. Tako i s molitvom: trebamo, kao što piše u evanđelju, ući u svoju sobu, zatvoriti vrata i reći Bogu sve što nam je na srcu, a potom slušati što nam on ima reći. Jer ako je Bog u skrovitosti, kako se mi onda usudimo izlaziti iz te skrovitosti i tražiti pristup Bogu u javnosti?
Posljednji pristup prema Bogu koji nam danas donosi evanđelje je kroz post. Kao i u prva dva slučaja, trebamo razumjeti svrhu milostinje, molitve pa tako i posta. Želim li postiti zbog svojih roditelja, svoje žene, svog muža, ili čak svog svećenika? Zašto bih radio nešto tako intimno zbog nekoga od njih? Što mi ta osoba može pružiti kroz moj post? Kao i molitva, post je način pristupa Bogu. Ulažemo trud i odričemo se svojih navika kako bismo imali više vremena za Boga. Ako postimo, ne trebamo se samo odreći, primjerice, gledanja televizije na sat vremena i onda to vrijeme popuniti kavom ili nečim drugim. Trebamo iskoristiti taj sat, koji bismo inače proveli gledajući film, da osluškujemo Boga i tražimo njegovu prisutnost. Opet se trebamo prisjetiti evanđelja koje nam jasno govori kako treba postiti. Ako nam je nešto teško, uvijek će biti ljudi koji će to primijetiti i pružiti nam pomoć, kao što sam spomenuo u prvom pristupu kroz milostinju. No, post je pristup k Bogu u kojem se svojevoljno odričemo nečega da bismo se približili njemu. Zato ne trebamo tražiti pomoć od ljudi kao da nam je teško. Ljudi će reći da se post može prekinuti u svakom trenutku i da postoji lakši put. No, ako ustrajemo u postu, Bog će nam iz svoje skrovitosti podariti milost da možemo nositi svoj križ. Pružit će nam ruku da se približimo njemu.
Sva tri navedena pristupa snažno su povezana jedno s drugim. Bog nam u svojoj riječi pokazuje putove kako se približiti njemu. Zato iskoristimo ovu priliku na početku korizme i recimo Bogu da ga trebamo, jer On je izvor svakog dobra.
