Nadmajčinsko je srce ono koje pohranjuje i pamti događaje života ne samo na umnoj razini nego puno više od toga.
Tišina omogućuje čovjeku da čuje otkucaje svoga srca. Otkucaji su pokazatelji života. Svaki je otkucaj kao borba za život. Kucanje u zadanom ritmu daha. Postojim i živ sam. Organ nas srca vraća u središte, ponovno dovodi u centar, na početak utakmice. Imam li srce? predstavlja najodlučnije pitanje života kako navodi Dilexit nos. Potrebno je odgovoriti na postojanost. Na bivanje srca.
Imam li srce? Kako kuca? Što je u mom srcu pohranjeno?
Iz sredine je lako napraviti kružnicu. Kružnicu koja ima različite opsege. Ona koja obuhvaća ili izostavlja. Obuhvaćenost ili prihvaćenost odraz je otvorena i empatična srca. Srce nije samo središte osjećaja, nego srž sjećanja i čuvar stanja uma, mjesto odluka i želja. Takvo shvaćanje poziv je na osluškivanje srca. Slušanje onog vlastitog, ali i srdaca drugih. Izostavljenost iz kružnice središta našega bića predstavlja nedostatke empatije i suosjećanja, temeljnog odnosa Boga i čovjeka, koji smjera u odnose prema drugima. Uočljivo je da su kružnice sve uže i manje. Sve je manje prostora za druge jer se kružnica crta samo oko vlastitog središta i one početne točke JA. Točka JA ne daje mjesto drugima, što je oznaka zatvorena srca koje živi i kuca samo za sebe. Naglašenost individualizma koji guši mogućnost zajedništva.
Otvorenost srca koje kuca za druge ima određene oznake. Takvo je srce blago (usp. Lk 6,45). Samo iz takvog srca čovjek dobiva usmjerenje prema drugima. U susretu s takvim srcem, čovjek se odmara i počiva kao dojenče na grudima majke (usp. Ps 131). Odmor u Bogu rađa odmor za druge. Sveti Franjo Asiški u govoru o bratskim odnosima donosi sliku majke i djeteta: Ako majka hrani i ljubi sina svoga tjelesnoga, koliko više mora netko ljubiti i hraniti brata svoga duhovnoga (usp. 1 Sol 2,7)? Poziv je ovo na srce poput majčina. Srce koje je otvoreno za drugo srce koje živi pod njenim srcem. Biti majka označava otvorenost životu i zajedništvu. Nesebično darivanje. Sveti Franjo govori o ideji nadmajčinstva. Ono se razlikuje od ljudskog poimanja majčinstva. Nadmajčinstvo nije tepanje niti popuštanje. Ono ne predstavlja opsesivnu ili navezanu ljubav. Nadmajčinstvo je otvorenost životu drugoga, koje otvara prostor za slobodu drugoga. Ono se ogleda u božanskoj ljubavi. Gledati drugoga pogledom Boga. Pogled pun milosrđa, ali i pravednosti.
Marija je primjer nadmajčinstva. Nadmajčinstvo koje je suprotnost bezdušnosti i ravnodušnosti. Prepuštenost svemu i svačemu ukazuje na bezbrižnost i nemar za vlastiti život i život drugih. Nadmajčinsko je srce ono koje pohranjuje i pamti događaje života ne samo na umnoj razini nego puno više od toga. Poput njegove majke koja je brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu (usp. Lk 2, 51).
Korizmeni je zov: Razderite srca, a ne halje svoje (usp. Jl 2, 13)! Razdiranje je proširenje one kružnice oko središta. Otvaranje mjesta za Boga i dugoga, da čujemo otkucaje srca…
Literatura:
Papa Franjo, Dilexit nos – On koji nas uzljubi. O ljudskoj i božanskoj ljubavi Srca Isusa Krista, 2024.
