Zov

 _____________ piše: fra Željko

Kroz čitavu Bibliju imao sam prilike vidjeti kako Bog zove ljude najrazličitijih karakteristika, iz različitih sredina, s različitom pozadinom. Nema nekog šablona prema kojemu zove ljude k sebi. Isus zove svoje učenike koji ostavljaju sve za sobom i slijede ga. Ribari i carinici. Vrijedni ljudi i grešnici.

Jutros na misi opet začuh taj čudesan Isusov zov. On sam poziva koje on sam hoće k sebi. Tko je taj koji poziva i koga to on poziva? Još jedna misao od sinoć. Bog je stvarno domišljat. Ma kako taj izraz zvučao zemaljski, on mu, doista, priliči. Uvijek iznova pronađe neke nove načine privlačenja i 'ribarenja'. Inovativan je, reklo bi se. Samo nije patentirao svoj izum. Bože dragi, oprosti što te želim svesti na ove ljudske kategorije. Ponekad sam baš čovjek. Ne znam drukčije. Promatram tvoju majku. Moleći krunicu neki dan, izrekoh čudesnu riječ Bogorodica. I njoj smo nadjenuli baš zanimljivo i nesvakidašnje ime. Bogorodica. I nju si pozvao jer si to sam htio. I ona je došla k tebi. U njezinom imenu stoje dvije naizgled nespojive stvari: Bog i roditi. Bog je oduvijek i Bog se ne rađa. "Roditi se" ima u sebi toliko toga prolaznoga. Označava početak, a Ti si bez početka. Bogorodica. I nju si pozvao k sebi...

Brojim jutros koliko nas ima u kući. Ne da bih izbrojao tko se to nije ustao na misu. Nego me zanimao točan broj. Nije mi bio u glavi jutros. Rano je bilo. Obično nas prebrojim po stolovima. Za našim stolom dvadeset ljudi. Plus deset za drugim stolom. Trideset fratara. Samo u ovoj kući trideset 'upecanih' ljudi. Trideset različitih priča i povijesti. I svaka nosi svoj početak, onaj trenutak kad je on htio baš nekoga od nas trideset. On nas sam htjede. Prošla nedjelja je govorila o različitim darovima, a o istom Duhu koji djeluje u svima nama. Ponekad je to teško shvatiti. A ponekad se šalimo kako je jedino Bog taj koji nas drži na okupu, koji nas je pozvao iz trideset različitih obitelji i povijesti i okupio nas na ovo jedno mjesto i drži nas skupa. Još prije, dok sam bio u sjemeništu, bilo nas je i do devedeset iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. U mojoj sobi su bile zastupljene sve regije. I nemalo puta sam na to gledao kao na Božje djelo. Tko bi nas drugi spojio tako? Trideset poziva i trideset odabira. Trideset puta reče: 'Da! Baš tebe hoću! Dođi k meni!' I trideset puta se začulo: 'Hoću! Evo me!' Ovo jutro imam potrebu diviti se tome čudu. Koliko god ponekad bilo teško vidjeti u drugima da i njih Bog hoće, da ih je izabrao i pozvao k sebi. Ma, šta u drugima?! U sebi! U sebi je ponekad teško vidjeti... Dobro, ne baš ponekad. I češće nego ponekad je teško vidjeti u sebi upravo onoga kojega On hoće i kojega on poziva k sebi. I često to pitanje: 'Što li On vidi u meni?' Jučer je bio dan od nekih dramatičnih misli. Ono gore o domišljatosti nisam slučajno rekao. Kad sam jučer htio usporediti nečim Njegovu veličinu i moju glupost i nezainteresiranost, onda sam stavio status na Facebook ovako: 'Koji sam ja kreten i kako je Bog domišljat...'

Vratim se rado u Nazaret, u to divno mjesto gdje je započeo projekt koji je promijenio svijet. U mislima naravno. Jednog dana možda i vidim to mjesto... Nazaret. Zabit. U jednoj knjizi pročitah nedavno da je u Isusovo vrijeme to mjesto brojalo četiri stotine i nešto stanovnika. Povijesne knjige treba baš dobro proučiti da bi se uopće naišao spomen toga mjesta kad govorimo o Isusovu vremenu. Marija. U nas bi se reklo: 'Di ih nađe?' U onome malenome i neznatnome, čini mi se, Bog želi pokazati svoju veličinu. Promatrajući ljude oko sebe vidim i sposobnije, pametnije, govorljivije, pismenije, tvrdoglavije, ustrajnije, čvršće i ne znam kakve sve ne, koji bi vjerojatno mogli biti bolji fratri od mene. Promatrajući povijest spasenja, mogao je Bog odabrati Rim ili New York kao mjesto Utjelovljenja, a Kleopatru ili Catherine Zeta-Jones kao Bogorodicu. Ali, nije! Zato mi Ga je tako teško shvatiti. U svojoj moći on izabire nešto tako jadno, slabo i nepostojano za svoje djelo. Neznatno. Zato se rado sjetim Marije i njezina hvalospjeva. Pogleda na neznatnost službenice svoje...(Lk 1,48). I tješim se da ne mogu ja bit' tol'ki kreten, kol'ko On može bit' domišljat...