Nama je danas vjerojatno jasnije da je Bog jedan i da nema nitko iznad njega, ali kao da nam nije jasno što on ima s nama i kao da u strahu od istraživanja Istine i otkrivanja sebe namjerno zatrpavamo Put i gušimo Život grčevitim rukama prestravljenog čovjeka.
Ps 27, 1.4.13-14
Gospodin mi je svjetlost i spasenje.
Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?
Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i dom njegov gledam.
Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!
Govor o Bogu kao svjetlosti i spasenju nije tek puki govor, nego je iskren glas duše koja se cijela predala Bogu. To je govor kršćanina, onoga koji je po krštenju uronjen u Krista i kojem je
zasvijetlio Krist. (usp. Ef 5,8) Biti uronjen u Krista znači biti preplavljen njime, ispunjen. Nekada kod krštenja katekumen bi ušao u krstionicu i zaronio u vodu. Pri izlasku bi dobio novu haljinu kao znak da je sada novi čovjek zaodjenut Kristom, čovjek koji ne živi više u tami, nego čovjek koji hodi u svjetlosti. Upoznavši Boga i prigrlivši njegov put, spreman je za hodočašće vjere.
Put i hodočašće ukazuju na nešto što nije dovršeno, nešto što ima svoj tijek, nešto što traje. Stoga si moramo svaki dan posvješćivati našu uronjenost u Krista i svaki dan se odijevati Kristom, kako bi naš život bio prožet i rasvjetljen Kristom. Potpuno predanje i vjernost daju sigurnost životu. Onomu koji hodi sa svojim Bogom iz dana u dan nema te prijetnje koja će ga zastrašiti. Bog je uvijek s njima. Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? (Rim 8,31) Izgleda kako je i nama danas potreban govor proroka koji upozoravaju i uvjeravaju izraelski narod da je Jahve ipak jedini Bog i da je on stvoritelj svijeta, da nema nitko iznad njega. Pa čemu onda bojazan od drugih i većih i sva ta prianjanja uz bogove?
Nama je danas vjerojatno jasnije da je Bog jedan i da nema nitko iznad njega, ali kao da nam nije jasno što on ima s nama i kao da u strahu od istraživanja Istine i otkrivanja sebe namjerno zatrpavamo Put i gušimo Život grčevitim rukama prestravljenog čovjeka. Kao da je bolje priklanjati se većima i sastajati se s bogatijima. Kao da će bijeg od nas samih, zatrpavanja izvora i zazivanja pomrčine ukloniti istinu o nama samima. No, ipak Život se ne može ugasiti, Put je prevelik da ga se zatrpa, a Istina odzvanja cijelim stvorenim svijetom. I ako ju ljudi prestanu ispovijedati, kamenje će vikati! (Lk 19,40) Istina je, Bože, da si nas za sebe stvorio i da je nemirno srce naše dok se ne smiri u tebi. (sv. Augustin)
Gospodine,
rasvijetli tmine moga srca i postani jedino ufanje moje. Neka moj život bude svakodnevno svjedočenje tebe, milosrdnog i milostivog Boga, koji vjernima daješ živjeti u domu svome.
http://www.youtube.com/watch?v=Szkb_hWwNFc