Zavjeti

Možda je čovjek naših godina premlad za ovakvo nešto. Govoriti o ičemu što se može okarakterizirati doživotnim uopće se čini dosta teškim i nerazumljivim. Današnji mentalitet kao da podrazumijeva da mi se danas nešto sviđa i to radim, ali se toga isto tako odričem ukoliko naiđem na nešto drugo što mi se više sviđa. I tako čitav život.


 __________ piše: fra Željko
 

Na doživotne zavjete gledam radije kao na dnevne zavjete sjećajući se Isusova poziva navedenog u Lukinu evanđelju gdje se spominje i ta vremenska odrednica: "Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi" (Lk 9,23). Svaki se dan probuditi i iznova čuti Isusov poziv, ostavljati svaki dan mreže poput onih ribara na Galilejskom moru, odricati se samih sebe i, povrh svega, iznova uzimati svoj križ te Ga slijediti. To doživotno, zapravo, znači dan po dan, trenutak po trenutak shvaćati da je svaki dan i trenutak Njegov. Svaki dan i trenutak je nova ponuda i nova prilika biti Njegov.

Dva pogleda

Za vrijeme misnog slavlja više puta sam se zatekao u razmišljanjima koja su se odmicala od onoga što se trenutno događalo. Nervoza, uzbuđenje i Božja blizina su učinili svoje. Gledajući u Raspetoga na križu pored oltara ponavljao sam u sebi upravljajući te riječi Njemu: "Ti si me zvao!" Samuel one noći nije znao tko ga zove pa je, misleći da je riječ o Eliju, tri puta trčao njemu i govorio mu: "Evo me! Ti si me zvao!" Onda mu je Eli pojasnio da je Gospodin onaj koji ga zove. Te večeri sam ponavljao Raspetome: "Ti si me zvao!" Te večeri se događala konačna odluka nas dvojice do koje smo došli uvjerenjem da nas je On zvao. Gospodin je progovorio našem ocu Franji s križa. I Franjo ga je poslušao. Prvo doslovno, popravljajući ruševne građevine, a poslije je, onako malen i neugledan, dao silan zamah i oduševljenje Crkvi. Uvijek se događa poziv i odgovor. Te večeri sam, pripremajući se dati svoj odgovor pred zajednicom, Njemu upućivao riječi, skoro Ga prekoravajući što nije mogao naći nekoga drugoga: "Ti si me zvao!" Drugi pogled je išao iza križa. Bili smo okrenuti prema oltaru ispred naroda. Gledao sam u braću fratre. Fratar znači brat. Ova rečenica znači: "Gledao sam u svoju braću braću." Oni su članovi bratsva u koje ja potpuno stupam večeras. Oni su ti s kojima ću dijeliti svoj život. Oni su došli moliti za nas dvojicu večeras i izraziti radost što želimo s njima dijeliti radost Uskrsa, radost poziva i odgovora. Oni su moja obitelj. Ja želim biti dio te obitelji. I gledam ta lica – to je moja zajednica.

Nejasno

Nekoliko puta se zamislih u čuđenju. Bilo mi je skoro nestvarno u nekoliko trenutaka biti ondje gdje jesam i proživljavati sve ono. Bila je to čudesna večer. Dan prije sam bio na vjenčanju i gledao mladence kako sjede ili stoje pred oltarom i govore svoje "Uzimam!" Prije sam gledao druge kako daju doživotne zavjete. Sad mi je to izgledalo nestvarno i skoro nisam mogao vjerovati da mi se to događa. Tolike godine u samostanu, među fratrima, noseći habit svetog Franje i sad u prvom redu, upravo pred oltarom sjedimo fra Branimir i ja... I spremamo se izreći svoj: "Evo me! Ti si me zvao!" Nekoliko pitanja na koja trebamo odgovoriti s "Hoću!" mi se učiniše neostvarivim i mislih u sebi da ću se truditi i dati sve od sebe. Je li moguće da ja dajem dožiotne zavjete? Je li moguće da sam došao do tog trenutka? Kad prije? Evo me...


Prostracija

Legli smo na golu zemlju. Ovim činom, dok ostali kleče i pjevaju se litanije svetih franjevačkog Reda, iskazujemo potpuno predanje Bogu. Njemu koji nas je pozvao da ga iz dana u dan slijedimo, uzimamo svoj križ i odričemo se samih sebe. Odreći se samoga sebe i dati sebe Bogu. To želi izreći naš čin prostiranja ili prostracije. Slabi čovjek time želi izreći da se bez Boga ne može, da je Njegova pomoć prijeko potrebna. Zazivanje svetih također je u službi pomoći onima koji se odlučuju odazvati pozivu. Sami smo slabi, ali sa svojim Gospodinom preskačemo zidine, kako to slikovito prikazuje Psalam 18. I kako Ga svaki put, započinjući molitvu Časoslova, zazivamo: "Bože, u pomoć mi priteci! Gospodine, pohiti da mi pomogneš!"

Čestitanje

Radost koju su braća i rodbina iskazivali prilikom čestitanja je nezaboravna i dirljiva. Molitve onih dragih osoba koje tu večer nisu mogli biti s nama su također nezaobilazne. Osmijeh u tom trenutku, pogled koji govori da su suze tu i čekaju pogodan trenutak za poteći, posebno kod starijih fratara, govore mnogo više od bilo čega što bih ja sada napisao. Moj tata je rekao najljepšu čestitku i želju tu večer: "Sine! Želim ti da budeš sretan u svom životu!" Zamolili ste me podijeliti radost koju doživjeh onu večer sa svima vama. Radost zbog odluke za Boga je, doista, nešto što vrijedi podijeliti s ostalima. Meni je bilo poticajno vidjeti sva ta lica kojima je drago zbog naše odluke za Boga. Molite da ustrajemo na tom Putu...