Vidjeti sebe kao ljepotu. Ljepotu danu od Boga. Sve ono čemu se divimo nekako pretočiti u riječi divljenja za vlastitu stvorenost.
Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!
Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Kako su brojna tvoja djela, Gospodine!
Puna je zemlja stvorenja tvojih.
Ako dah im oduzmeš, ugibaju
i opet se u prah vraćaju.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju
i tako obnavljaš lice zemlje.
Neka dovijeka traje slava Gospodnja:
nek se raduje Gospodin u djelima svojim!
Bilo mu milo pjevanje moje!
Ja ću se radovati u Gospodinu.
Cijeli ovaj psalam veliča Božja djela i divi se stvorenome svijetu te Božjoj veličini i ljepoti koja se ogleda u stvorenome. Iz godine u godinu pjevamo ovaj zaziv obnovi lice zemlje i zajedno s psalmistom uživamo u pogledu na sve stvoreno. U gledanju stvorenoga zamišljamo onoga tko je sve to načinio. Zamišljamo njegovu ljepotu. Zamišljamo to biće čiji je govor činjenje. Reče i postade, naredi i sve se stvori. Kolika li je to veličina neizrecivo je ljudskim pojmovima. Čovjeku ostaje diviti se i kroz to divljenje zahvaljivati Bogu na svemu što nam daje. Puna je zemlja stvorenja tvojih. U divljenju stvorenome, često se može izgubiti iz vida slika samoga sebe. Ipak je čovjek stvoren na vrhuncu stvaranja i kao slika Božja, iako će mnogi antropolozi govoriti o čovjekovoj nespremnosti, nedostatcima i naporima koja mora poduzimati kako bi opstao u ovome svijetu. Sve te biološke nedostatke čovjek dopunja darom razuma koji mu omogućava sudjelovanje u Božjoj kreaciji i život u suglasju s Bogom. Tu je očigledna njegova privrženost Bogu i ljubav od samoga Stvoritelja. Bog je tako ljubio svijet… Vidjeti sebe kao stvorenje Božje čini mi se važnim u ovome psalmu. Vidjeti sebe kao ljepotu. Ljepotu danu od Boga. Sve ono čemu se divimo nekako pretočiti u riječi divljenja za vlastitu stvorenost. Kako si me čudesno, Bože, stvorio i kako sam lijep proizašao iz tvoje zamisli! Ovakvim pristupom čovjek je vazda u stanju zahvale i poniznosti. Oholost i samodostatnost ne nalaze mjesta u zahvalnom stvorenju. Znati da sam samo stvorenje otvara put dubljih saznanja i otkrića Božje ljubavi. Krhkost prerasta u jakost. Obnovi lice zemlje. Bivajući u svijetu čovjek je dio svijeta i samim time dio slike, odnosno lica zemlje. Stoga, molimo Duha Svetoga da nas iz dana u dan obnavlja, da nam uvijek iznova vraća onu ljepotu koju smo imali u svojim prvim koracima, a koju smo možda kasnije izgubili. I radimo mi, zajedno s Duhom Svetim, na vlastitoj izgradnji, na vlastitoj ljepoti i tako, proljepšani, molimo za obraćenje sviju i za ljepšim licem ove zemlje. Neka se sve obnovi u Gospodinu i neka se Gospodin raduje u svojim djelima. A mi se radujmo u Gospodinu!
