Pouzdanjem do punine

Sve se nalazi kad se vraća svome izvoru. Jer na izvoru je voda najčišća, tu se sve vidi onakvim kakvim uistinu jest.

Ps 33, 4-5.18-20.22
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!

Prava je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.

     Evo, oko je Gospodnje nad onima
     koji ga se boje,
     nad onima koji se uzdaju
     u milost njegovu:
     da im od smrti život spasi,
     da ih hrani u danima gladi.

Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine,
bude nad nama,
kao što se u tebe uzdamo!
  Pozvani smo staviti svoje pouzdanje u Gospodina. Sva svoja nadanja, sve želje moramo oblikovati i njima pristupati svjesni Božjega gospodstva i vlasti. On je nad svime i upravlja svim stvorenim te svako naše djelo koje je izvan priznanja Božje vlastodršnosti postaje nesigurno. Često se zna reći kako je budućnost neizvjesna, ne možemo ju predvidjeti i tko zna što nas čeka. Ovo saznanje može roditi frustracijama i strahom, ali može i trebalo bi roditi pouzdanjem u Boga koji je Otac. Otac koji ne pušta tako lako svoje sinove i kćeri. Živjeti pod Božjim okriljem najispravniji je način života. Čovjek tada više ne živi u neznanju ili laži – kao da bi on bio u stanju nešto napraviti bez Božje pomoći ili znanja – nego živi u istini priznavajući se stvorenjem. Bog nije tiranin koji će nas tlačiti jer smo ovisni o njemu i o poretku svijeta kojega je on načinio. Daje nam slobodnu volju kako bismo se u svakome trenutku mogli opredjeliti za njega. No, ide dalje i čini nas svojim sinovima. Posinjeni smo u Isusu Kristu i tako postali sinovi u Sinu. Na nama ostaje odluka kakvi ćemo sinovi biti. Nekima se pouzdanje u nevidljivoga Boga čini ludost, a uzdanje u svoje snage ispravan stav. Međutim, vrijeme koje mi je dano dio je vječnosti, a prostor u kojem živim dio je svemirskog prostranstva. Sve što imam i čime raspolažem dio je nečega i dar je od nekoga. Nisam sam ništa stekao. Takva spoznaja mi govori kako ima netko veći u kojem je punina svih mojih dijelova. Ima netko u kome će se jednom svi dijelovi skupiti u jedno. Taj netko jest Bog koji sve stvara i uzdržava. Njegovo oko je uvijek nad onima koji u ljubavi prema njemu svoje dijelove već sada stavljaju u njegovu puninu. Nije ih strah da će se zagubiti među silnim mnoštvom ili da će se promijeniti. Svjesni su da samo predanjem Bogu sve dobiva smisao. Sve se nalazi kad se vraća svome izvoru. Jer na izvoru je voda najčišća, tu se sve vidi onakvim kakvim uistinu jest. Pođi izvoru – pođi Bogu. Stavi svoje uzdanje u njega i njegova će dobrota svagda biti nad tobom.