Od ropstva do krune

Onaj koji je na sebi osjetio djelovanje Božje milosti nije više isti čovjek. Mijenja se, posinjuje i blagoslivlje.


Ps 103, 1-4.8.10.12-13
 
Milosrdan je i milostiv Gospodin.
 
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina,
i ne zaboravi dobročinstva njegovih!
 
On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.
 
Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
 
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako je otac nježan prema sinovima,
tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
 


Sve što je u meni, blagoslivljaj Gospodina. Ne samo djelić mene, ne samo nedjeljom na euharistijskom slavlju ili samo u društvu posvećenih osoba - kao da bi moja opredjeljenost za Krista bila površna i djelomična. Krista se ili slijedi ili ne slijedi. On zahvaća u punini. Na krštenju smo uronjeni u Krista, zaodjenuti njime. Upravo zato je prelijepa slika prvih krštenja gdje bi katekumeni ostavljali staru odjeću, zgazili na nju, odrekli se Sotone, te se spustili u krstionicu u kojoj su uronjeni u živu vodu s riječima koje rađaju na novi život u Kristu Isusu.
 
Bog u svojoj neshvatljivoj ljubavi čovjeku oprašta grijehe. Rađa ga na novi život. Daje mu novu priliku u kojoj udaljuje od njega sve prijašnje prijestupe. Ne želi da se čovjek sputava prošlošću kad ga je on već usmjerio prema budućnosti. Kao što je istok daleko od zapada – tako udaljuje od nas bezakonja naša. No, mi se često spominjemo naših bezakonja i nabrajamo kako nismo dostojni Boga i njegove blizine. Sami sebi namećemo svoju grješnost kao nešto od čega se ne može pobjeći. Zanemarujemo Božju milost, kao da bismo se sami i mogli othrvati grijehu. Zaboravljamo da je upravo on iscijelio sve slabosti naše.
 
Neiscrpne su riznice Božjeg milosrđa i čovjeka uvijek iznova poziva na dobro. U svojoj dobroti neprestano stvara nove ljude opraštajući prijestupe. Tako grješna čovjeka oslobađa iz njegovih okova te ga kruni dobrotom i nježnošću. Obraća čovjeka, okreće ga prema pravom izvoru svjetlosti koja vodi u život vječni. Od robova grijeha čini nas sebi kraljevstvom i svećenicima (usp. Otk 5,10), kruni nas dobrotom i nježnošću.
 
Onaj koji je na sebi osjetio djelovanje Božje milosti nije više isti čovjek. Mijenja se, posinjuje i blagoslivlje.

Psalam 7. nedjelje kroz godinu možete poslušati ovdje.