Nekad se kršćani previše svojim silama trude biti svjetlost svijeta. Radije se trudimo biti čestiti i dostojni našega imena, pa će nam svanuti kao svjetlost u tami.
Ps 112, 4-8a.9
Čestitima sviće ko svjetlost u tami.
Čestitima sviće ko svjetlost u tami:
milostiv, milosrdan i pravedan Gospodin.
Dobro je čovjeku koji je milostiv
i daje u zajam,
koji poslove svoje obavlja pravedno.
Dovijeka neće on posrnuti:
u vječnome će spomenu biti pravednik.
Žalosne se vijesti neće bojati,
stalno je njegovo srce
uzdajuć se u Gospodina.
Postojano mu je srce, ničeg se ne boji.
On rasipno dijeli, daje sirotinji:
pravednost njegova ostaje dovijeka,
njegovo će se čelo slavno uzdići.
Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. (Mt 7, 16) Čovjekovo djelovanje je sastavnica njegova bića. Ovisi kako je usmereno djelovanje rađa plodovima koji govore o onome koji ga izvršava. Tako čestit čovjek i u najmanjem djelu daje sve od sebe i izvrsnost njegove postojanosti postaje vidljiva u obavljenom poslu. Takvi su ljudi poželjni na svim područjima. Oni otvaraju oči, začuđuju, oduševljavaju, potiču, snaže i pokreću druge na promjenu i poboljšanje.
Čini se kako je sve ovo misija kršćanina – dakako još i više. Sama pomisao da smo uronjeni u Krista i da smo zaodjenuti Kristom (usp. Gal 3,27) daje do znanja kako trebamo tog istog Krista pronositi svijetom i riječi potvrđivati djelima. Možda nismo svjesni svoje situacije, u što smo se upleli krštenjem. I doista neki, videći misiju kršćanskog života, spuštaju ramena i prepuštaju se vodi da ih nosi kud god želi, jer je to prevelik zalogaj za njih i jednostavno nemaju snage boriti se protiv tolikih. Kao da bi sami mogli pobijediti. Stalno je njegovo srce uzdajuć se u Gospodina.
Čovjek je stvoren na sliku Božju i stoga svaki odmak od Boga odmak je i od samoga sebe. Što je čovjek bliže Bogu bliže je sebi. I jer se po plodovima prepoznaju, bitno je zapitati se kakva su moja djela. Govore li moja djela dobro o meni? Jesu li ona iskrena, jesu li skladna s mojim riječima i s cijelim mojim životom? Pokazuju li ona da sam ja slika Boga? Mogu li biti zaodjenut Kristom i varati druge, lagati, biti nepravedan i nepošten? Mogu li biti Kristov i ne ljubiti brata svoga? Je li Krist takav? Čiji sam ja?
Nekad se kršćani previše svojim silama trude biti svjetlost svijeta. Radije se trudimo biti čestiti i dostojni našega imena, pa će nam svanuti kao svjetlost u tami. I tko zna, možda ta svjetlost osvijetli još koga. Jedna zgoda kaže kako je sveti Franjo pozvao jednog brata da zajedno propovijedaju. No, oni su samo prošli gradom i vratili se. Začuđeni brat je pitao sveca zašto nije propovijedao, a ovaj mu je odgovorio: „Propovijedali smo. Istina, ne riječima, ali jesmo samim svojim pojavkom.“ Budimo i mi tako čestiti da i sama naša prisutnost bude svjedočenje Krista i svjetlost svijeta.
