Bog traži od nas da mu se prepustimo sasvim i da mu služimo čista srca. Potpuno predanje iziskuje vjeru u onoga kojemu se predaje.
Ps 95, 1-2.6-9
O da danas glas Gospodnji poslušate: »Ne budite srca tvrda!«
Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove,
ovce što on ih čuva.
O da danas glas mu poslušate:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja.«
Psalmist nas poziva na klicanje Gospodinu. On je Hrid, Spasitelj, on nas je stvorio i po njemu postojimo, u njemu živimo, mičemo se i jesmo (Dj 17, 28). On je Bog naš. Hvala se može izreći jedino čista srca. Stoga je potrebno odbaciti sve ono što otvrdnjuje srce i što od nas čini nezahvalna bića, a prionuti uz ono što pere grijeh: post, molitva i djela ljubavi. To je korizmeni plan. Kroz ta djela, tjelesna i duhovna, srce se obnavlja u svojoj ljepoti koja je odraz Stvoriteljeve ljepote.
Bog traži od nas da mu se prepustimo sasvim i da mu služimo čista srca. Potpuno predanje iziskuje vjeru u onoga kojemu se predaje. Vjeru, a ne iskušavanje. Ne želi da budemo oni koji će se podno križa pitati zove li on to Iliju da ga spasi (usp. Mk 15, 36) i zašto ne spasi sam sebe kad je Sin Božji (usp Lk 28, 35). On želi da mu vjerujemo. Želi da cijelim svojim bićem priznamo: Ovaj je uistinu Sin Božji. Vjera unatoč svemu. Povjerenje unatoč iskušenju. Čisto srce, omekšano milošću.
Meko srce, srce od mesa, postaje pristupačno mnogima. Oni koji su meka srca čine post koji je po volji Bogu. Oni ustaju protiv nepravde, puštaju na slobodu potlačene, dijele kruh svoj s gladnima, primaju pod krov svoj beskućnike, odijevaju one koji nemaju za pristojne odjeće i u miru su sa bližnjima svojim. I njima, jer su ostali vjerni Bogu, sviće zora novog dana i prijateljstvo s Gospodinom (usp. Iz 58, 6-9).
Neka nas Gospodin vodi kroz ovu korizmu kako bismo vjerna srca dočekali zoru Uskrsnuća. Ne zaboravimo danomice svoja srca oblikovati po srcu Isusovu. Tako ćemo, omekšana srca, biti njegov narod, a on naš Bog (usp. Ez 11, 19-20). Ne budimo tvrda srca, nego prepoznajmo Isusa u riječi i lomljenju kruha u zajedništvu svetih.
