Sjedim na Zrinjevcu. Valjda neće naići netko poznat. Ono što trenutno trebam je malo anonimnosti i mira. U pozadini se čuje stari češki tramvaj, tj. njegove glasne kočnice. Listopad je.
__________ piše: fra Željko
Već ima lišća pod mojim nogama. Prekriženih se nogu mučim ravno držati list i rokovnik. Mislim da sam izabrao krivu stranicu za pisanje. Pišem na lijevoj strani na kraju rokovnika. Parkom dominiraju dvije lijepe fontane s po tri vodoskoka. Jednu gledam ispred sebe. U njoj sva tri vodoskoka blistaju punim sjajem. U drugoj, koja mi je iza leđa i koja izgleda neuglednije, jedan vodoskok uopće ne radi. Drugi se jedva izdiže desetak centimetara, a treći ide skoro dva metra u zrak, ali je i uz to neugledniji od ona tri u drugoj fontani. Užurbani koraci i automobilski motori, dječji glas i razgovor dviju žena, od kojeg ne razumijem ništa, osim da je razgovor ugodan, čine moj zvučni okoliš. Golub mi se šeće ispod nogu, valjda tražeći nešto čime bi zavaro svoju glad koja je i meni u ovim trenucima neželjeni gost. Kad je čovjek gladan, oni sitni i neugodni zvuci koje proizvodi naš trbuh, ometaju koncentraciju. Evo, čim sam progovorio o tome, odmah reakcije u mom trbuhu. Bolje da prestanem razmišljati o hrani.
Listopad je, kako rekoh, Marijin mjesec. Majčin mjesec. Prije osam dana još uvijek je bio rujan. I dalje je sve isto kao i u rujnu, samo sam stariji osam dana. Mjesec k'o mjesec. Tjedan k'o tjedan. Rekao bih, ništa nije drugačije stoga što je ovo Marijin mjesec. Zašto uopće reći nekom mjesecu da je "Marijin"? Marija, kakvu je "znam", je Marija i u lipnju i u siječnju i u prosincu. Ona je ista. Mi se mijenjamo, mi starimo, mijenjamo modu, aute, gradove i države. Često se može čuti kako je naša civilizacija ta koja njeguje kulturu smrti. Ni to nije uvijek bilo tako. Brak, obitelj, djeca: sve su to postale teške teme. Mariji to nije teška tema. Evo službenice Gospodnje! (Lk 1,38) To je ona rekla kad se pred nju stavilo pitanje, odnosno ponuda o zasnivanju obitelji, bračna ponuda i Dijete. Evo službenice Gospodnje! Jasno i glasno odgovori. Taj jasan i glasan odgovor daje joj za "pravo" "prisvojiti" dva mjeseca u godini – svibanj i listopad.
Danas je Gospa od Krunice. Često samo izgovaram te riječi iz njezina nazaretskog doma ne vraćajući se baš u taj dom, baš u taj dan, baš u taj čas kad se anđeo obratio Djevici. Krunica je takvo, rekao bih, posadašnjenje onog milosnog časa kad je svijet dobio novu sliku. Kad je Bog odlučio poslati svoga Sina u svijet da se svijet po Njemu spasi (Iv 3,17). U krunici toliko puta ponavljamo te riječi koje su označile "lansiranje" novog Božjeg projekta. Koliko radosti, koliko muke, koliko želja i potreba, koliko vjere je sabrano u tu jednu Zdravo Mariju. Marijno pouzdanje je ležalo na onoj: Ta Bogu ništa nije nemoguće (Lk 1,37). Moleći krunicu i mi se pouzdajmo u Boga kojemu ništa nije nemoguće.
Listopad je, kako rekoh, Marijin mjesec. Majčin mjesec. Prije osam dana još uvijek je bio rujan. I dalje je sve isto kao i u rujnu, samo sam stariji osam dana. Mjesec k'o mjesec. Tjedan k'o tjedan. Rekao bih, ništa nije drugačije stoga što je ovo Marijin mjesec. Zašto uopće reći nekom mjesecu da je "Marijin"? Marija, kakvu je "znam", je Marija i u lipnju i u siječnju i u prosincu. Ona je ista. Mi se mijenjamo, mi starimo, mijenjamo modu, aute, gradove i države. Često se može čuti kako je naša civilizacija ta koja njeguje kulturu smrti. Ni to nije uvijek bilo tako. Brak, obitelj, djeca: sve su to postale teške teme. Mariji to nije teška tema. Evo službenice Gospodnje! (Lk 1,38) To je ona rekla kad se pred nju stavilo pitanje, odnosno ponuda o zasnivanju obitelji, bračna ponuda i Dijete. Evo službenice Gospodnje! Jasno i glasno odgovori. Taj jasan i glasan odgovor daje joj za "pravo" "prisvojiti" dva mjeseca u godini – svibanj i listopad.Danas je Gospa od Krunice. Često samo izgovaram te riječi iz njezina nazaretskog doma ne vraćajući se baš u taj dom, baš u taj dan, baš u taj čas kad se anđeo obratio Djevici. Krunica je takvo, rekao bih, posadašnjenje onog milosnog časa kad je svijet dobio novu sliku. Kad je Bog odlučio poslati svoga Sina u svijet da se svijet po Njemu spasi (Iv 3,17). U krunici toliko puta ponavljamo te riječi koje su označile "lansiranje" novog Božjeg projekta. Koliko radosti, koliko muke, koliko želja i potreba, koliko vjere je sabrano u tu jednu Zdravo Mariju. Marijno pouzdanje je ležalo na onoj: Ta Bogu ništa nije nemoguće (Lk 1,37). Moleći krunicu i mi se pouzdajmo u Boga kojemu ništa nije nemoguće.
