Zašto bi netko želio križ? Svi bi htjeli biti bez križa, lagano krstariti kroz život, bezbrižno uživati, a sad netko postavlja zahtjev, čak uzdiže na razinu vrline, željeti križ. Želja je, dakako, povezana s drugim dijelom: uzimanjem
__________piše: fra Željko
Pokora, odricanje od koječega, dobra djela i molitva, samo su neke od tema koje često mogu čuti od bliskih osoba u zadnje vrijeme. Povod je, naravno, korizmeno vrijeme u kojem se pripremam(o) što bolje dočekati Uskrs. Pobožnost križnog puta je također sveprisutna i dobro posjećena. Ovo vrijeme je pogodno za pričanje i, nadam se, konkretno djelovanje glede pokore, ali još više obraćenja i to onoga trajnoga, ili, bolje rečeno, ustrajnoga. Čovjek je slab, pada i pada uvijek iznova. Pitam se je li moguće trajno obraćenje. Trajno obraćanje i ustrajno obraćenje mi se čini bolje sročeno. Obraćenje je proces mijenjanja, stalno pokušavanje biti boljim. Križ i patnja su naglašeni i istaknuti skoro u svakoj propovijedi i katehezi. Što je s Uskrsom u korizmeno vrijeme? Spominje li se on? Treba biti svjestan da se smisao križa i patnje, bola, odricanja, dobrih djela, pokore i molitve nalazi u Uskrsu, Životu, pobjedi nad smrću.
Taj križ je izazovan. Nekima smeta, neki ga vole, neki ga olako nose oko vrata. Neki ga jedva drže na ramenima. Neki ga izbjegavaju nositi. Neki ga pomažu nositi drugima. Svima je jasno da je on stvaran; on postoji i ne mogu pobjeći od njega. Mogu se praviti da ga nema. Ali ipak je tu. Križ je izazov, rukavica bačena u lice. Prije skoro dvije tisuće godina tesar iz Nazareta je rekao naglas što čeka one koji pođu za njim. Ako tko želi ići za mnom, neka uzme svoj križ i neka me slijedi. Tri stvari: želja, uzimanje i slijediti. Na prvom mjestu je želja. Križ treba željeti? Ne zvuči li to malo čudno? Zašto bi netko želio križ? Svi bi htjeli biti bez križa, lagano krstariti kroz život, bezbrižno uživati, a sad netko postavlja zahtjev, čak uzdiže na razinu vrline, željeti križ. Želja je, dakako, povezana s drugim dijelom: uzimanjem. Dakle, ukoliko želim ići za njim, ujedno želim i križ. I još je to kao nešto iznimno!?! Isus iz Nazareta je izazovan sa svojim 'predavanjima', oduševljava svoje slušatelje, jer kažu da im nitko tako nije prije govorio i da govori ne kao njihovi učitelji i pismoznanci, nego kao netko tko ima vlast. Željeti ići za njim, uzimati križ i slijediti ga. Dok je to još govorio, nije sam imao onaj vidljivi križ u rukama, nije padao pod vidljivim teškim i drvenim križem. Govorio je o uvjetima onoga tko ga želi slijediti. Bez križa, izgleda, da to ne ide...
Što s tim kr
ižem? Nosiš ga, padaš pod njim pa ga opet grliš i nosiš, na trenutke je pretežak, na trenutke se čini tako lagan... Šetajući mislima i prebirući ove navedene trenutke vezane uz križ, vidim tek da je on još tu. Znači da ga i dalje nosim, grlim, a u ovom trenutku je... Hm... I težak i lagan, nešto između. Možda taman. Idemo lagano naprijed. Za Njim. Križ nosi u sebi nešto čudesno. Iako ga sam nosim, povremeno dopuštam drugima pomoći nositi ga sa mnom. Ne prepuštam im ga potpuno, nego mi samo pripomažu. I bude lakše. Isto tako, povremeno pomognem drugima nositi njihov križ. Kakva čudna situacija! Imaš križ, svoj križ koji te pritišće i gura dolje, a pomažem drugome nositi i njegov križ. Pomažući drugome nositi njegov križ, moj postaje malo lakši, čini mi se. Ili samo zaboravim na njega? To mi je pomalo nejasna situacija. Gledajući malo oko sebe, shvaćam da i drugi imaju svoje križeve. Da moj križ nije neka iznimka i da sam samo ja pod kojekakvim teretima. Križ je poziv za pomoć. Pomoći drugome nositi križ. I slijediti Ga na putu prema Uskrsu, Životu i pobjedi nad smrću.
