Brodogradilište Wasa spada u znamenitosti švedskog glavnog grada Stockholma. Prije nešto više od tri stotine godina švedski je kralj naručio novi zapovjednički brod za svoju flotu. To je trebao biti najveći i najljepši od svih njegovih brodova.
Mnogo se ljudi okupilo na svečanost puštanja broda u more. U svečanom trenutku brod je, uz frenetično klicanje okupljenog mnoštva, kliznuo u vodu.
No, dogodilo se nešto neočekivano: brod se usred luke nagnuo u stranu, prevrnuo i, na opće zaprepaštenje prisutnih, potonuo. Uspjeli su ga izvući na površinu tek nakon tri stoljeća. Danas ga pokazuju kao turističku atrakciju u brodogradilišnom muzeju Wasa. Zašto je taj ponosni brod tako brzo potonuo? Objašnjenje je jednostavno. Balast u kobilici jedrenjaka bio je premalen u odnosu na visinu nadgradnje i jarbola. Brod, dakle, nije imao dovoljno dubok gaz.
Priča o famoznom brodu potiče me na razmišljanje. Što nama daje stabilnost i čvrstinu na putu kroz životne oluje? Okej. Ne moraju to uvijek biti oluje: može to biti i lijepo vrijeme. Nevezano. Važna je dubina. Zbog čega tako ustrajno plovimo? Ne postoji li i kod nas opasnost da više pozornosti obraćamo na ono izvanjsko, na ljepotu i na veličinu? Često se najviše trudimo oko onoga što drugi mogu vidjeti i po čemu nas mogu prosuditi. Nerijetko i druge oko sebe prosuđujemo na osnovnu nekih izvanjskih stvari te donosimo krive zaključke. Ono što je izvanjsko ponekad je samo privid. Potrebno je pripaziti da ne potonemo. Što činimo za dubinu našeg gaza?
"Nazaretski tesar" je pomno birao svoje učenike. Oni su vijest spasenja trebali objaviti čitavom svijetu. Spasenje mnogih ovisilo je o tome hoće li oni djelotvorno objaviti njegove riječi i djela. No, za Isusa na prvom mjestu nije bilo ispitivanje sposobnosti učenika nego njegova vlastita priprema. Isus je mogao ostvariti svoj cilj samo ako je bio u vezi s Ocem. Upravo se zbog toga često povlačio u osamu. Prije svakog je važnijeg događaja bdio i cijelu noć molio. Svoje je učenike mogao poslati u olujne avanture samo ako bi od njega dobili onaj duboki gaz.
Gospodine, često se pronađem kako molim za milost utemeljenja u Tebi. Što sam stariji, to više shvaćam da si mi potreban. Često pomislim kako mnogo dobroga radim i činim. To donekle stoji. Puno toga mogu bez Tebe, ali sve što je bez Tebe – ništa je.
Budi mi milostiv, Prijatelju, i pomozi mi da u mnoštvu onoga što me zaokuplja ne zaboravim da mogu ploviti morem života samo ako veza s Tobom bude još dublja.
No, dogodilo se nešto neočekivano: brod se usred luke nagnuo u stranu, prevrnuo i, na opće zaprepaštenje prisutnih, potonuo. Uspjeli su ga izvući na površinu tek nakon tri stoljeća. Danas ga pokazuju kao turističku atrakciju u brodogradilišnom muzeju Wasa. Zašto je taj ponosni brod tako brzo potonuo? Objašnjenje je jednostavno. Balast u kobilici jedrenjaka bio je premalen u odnosu na visinu nadgradnje i jarbola. Brod, dakle, nije imao dovoljno dubok gaz.
Priča o famoznom brodu potiče me na razmišljanje. Što nama daje stabilnost i čvrstinu na putu kroz životne oluje? Okej. Ne moraju to uvijek biti oluje: može to biti i lijepo vrijeme. Nevezano. Važna je dubina. Zbog čega tako ustrajno plovimo? Ne postoji li i kod nas opasnost da više pozornosti obraćamo na ono izvanjsko, na ljepotu i na veličinu? Često se najviše trudimo oko onoga što drugi mogu vidjeti i po čemu nas mogu prosuditi. Nerijetko i druge oko sebe prosuđujemo na osnovnu nekih izvanjskih stvari te donosimo krive zaključke. Ono što je izvanjsko ponekad je samo privid. Potrebno je pripaziti da ne potonemo. Što činimo za dubinu našeg gaza? "Nazaretski tesar" je pomno birao svoje učenike. Oni su vijest spasenja trebali objaviti čitavom svijetu. Spasenje mnogih ovisilo je o tome hoće li oni djelotvorno objaviti njegove riječi i djela. No, za Isusa na prvom mjestu nije bilo ispitivanje sposobnosti učenika nego njegova vlastita priprema. Isus je mogao ostvariti svoj cilj samo ako je bio u vezi s Ocem. Upravo se zbog toga često povlačio u osamu. Prije svakog je važnijeg događaja bdio i cijelu noć molio. Svoje je učenike mogao poslati u olujne avanture samo ako bi od njega dobili onaj duboki gaz.
Gospodine, često se pronađem kako molim za milost utemeljenja u Tebi. Što sam stariji, to više shvaćam da si mi potreban. Često pomislim kako mnogo dobroga radim i činim. To donekle stoji. Puno toga mogu bez Tebe, ali sve što je bez Tebe – ništa je.
Budi mi milostiv, Prijatelju, i pomozi mi da u mnoštvu onoga što me zaokuplja ne zaboravim da mogu ploviti morem života samo ako veza s Tobom bude još dublja.
