Evo dolazim, Gospodine, biti svoj. Jer kad sam došao tebi, dobio sam sebe. A dobivši sebe, potpunog, sposoban sam vršiti tvoju volju.
Ps 40, 2.4.7-10
Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!
Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
U usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.
Žrtve i prinosi ne mile ti se,
nego si mi uši otvorio;
paljenicâ ni okajnicâ ne tražiš.
Tada rekoh: »Evo dolazim!
U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«
Pravdu ću tvoju naviještat u zboru velikom
i usta svojih zatvoriti neću,
Gospodine, sve ti je znano.
Bog ne traži moja djela. Njega ne mogu zavarati okupirajući ga nebitnim stvarima. On traži moju srž. On traži ono najljepše i najveće u meni. Traži moju bit. Traži mene. Potpunog. A potpun sam jedino u njemu, jer jedino u njegovom bitku moja bit jest. Od njegove punine sam izašao i samo se mogu pronaći u njoj. Bog me stoga traži da dođem njemu kako bih dobio cijelog sebe. Stoga bih mogao izreći ovu antifonu drugačijim riječima: Evo dolazim, Gospodine, biti svoj. Jer kad sam došao tebi, dobio sam sebe. A dobivši sebe, potpunog, sposoban sam vršiti tvoju volju. Samo tako, lišen svojih potreba i prodahnut tvojim Duhom, mogu biti siguran da ne ću provoditi svoju volju i svoja htijenja, nego tebe, pravog i istinitog Boga.
Volja Božja se vrši bez prestanka, Bogu se dolazi svaki dan iznova. Štoviše, svako moje činjenje neka bude potvrda da još uvijek dolazim Bogu, da nisam prestao, da se ne odmaram. Jer kako se odmarati izvan Odmora? Zar nam nisi rekao: dođite k meni svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti? Doista, umara me ono što me odvraća od tebe. Umara, jer se borim da se ne osvrćem natrag, da ne odvratim pogled od tebe. Puno se toga natovari na leđa, jer kao: bez toga se danas ne može. Znao je sveti Franjo zašto je tako ljubio Gospođu Siromaštinu. Ona ga je oslobodila svega što ga je priječilo da dođe tebi i da se tebi potpuno preda.
Volja Božja se vrši bez prestanka, Bogu se dolazi svaki dan iznova. Štoviše, svako moje činjenje neka bude potvrda da još uvijek dolazim Bogu, da nisam prestao, da se ne odmaram. Jer kako se odmarati izvan Odmora? Zar nam nisi rekao: dođite k meni svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti? Doista, umara me ono što me odvraća od tebe. Umara, jer se borim da se ne osvrćem natrag, da ne odvratim pogled od tebe. Puno se toga natovari na leđa, jer kao: bez toga se danas ne može. Znao je sveti Franjo zašto je tako ljubio Gospođu Siromaštinu. Ona ga je oslobodila svega što ga je priječilo da dođe tebi i da se tebi potpuno preda.
Daruj i meni, Gospodine, milost slobode od nepotrebnog. Oslobodi me vanjštine i privida, a u mojoj nutrini vazda rasplamsavaj svoj žar da te uvijek iznova tražim i da uvijek tebi dolazim, da tvoju volju vršim i da te jednom u vječnosti gledam.
http://www.youtube.com/watch?v=JjQbeXDU8Rw
