U današnjem svijetu, a posebno kod nas mlađih mogu se često čuti ovakve rečenice: "Kad mi je najpotrebniji prijatelj ja sam sâm! Ma mene nitko ne voli! Kome ja još trebam? Koji je smisao moga života kad je taj život toliko prožet patnjom i mržnjom?"
To su suvremena pitanja mladih, ali i ljudi svih generacija koji se susreću s boli, nepravdom, mržnjom, ravnodušnošću… Mnogo pitanja, a odgovora niotkud.
Univerzalnost i aktualnost Božje riječi može se primijetiti i u ovom slučaju. Tako nam kroz današnja nedjeljna čitanja prodire glas: "Gospodin s tobom!" koji toliko ohrabruje da nas gotovo uči živjeti. U prvom čitanju David, kralj Izraela, želi Gospodinu naći dostojnije prebivalište pa mu zato prorok Natan kaže: "Idi i čini sve što ti je na srcu jer je Gospodin s tobom" (usp. 2 Sam 7, 3). Zatim na drugom mjestu u Evanđelju čujemo pozdrav anđela Gabrijela blaženoj Djevici Mariji: "Zdravo milosti puna! Gospodin s tobom!" (usp. Lk 1, 28). Ta riječ jest na neki način odgovor na ova pitanja koja čovjek sebi danas postavlja. "Gospodin s tobom" je riječ koja je otvorila put Boga čovjeku, ali i put čovjeka Bogu. Bog nam želi biti posve bliz, želi biti s nama – Emanuel, da bi mogao biti naš prijatelj i brat. Naša čežnja za Njim jest plod Njegove čežnje za nama. Negativan odgovor na ponudu Božje blizine rađa udaljavanjem od Boga, a time i približavanje besmislenosti, laži, mržnji, ravnodušnosti… Stoga i nije tako čudno što današnji čovjek ne nalazi odgovora na primarna pitanja u svome životu kad ne odgovara spremno na ponuđenu Istinu koja, doduše, zahtjeva veliku žrtvu.
Život s Gospodinom nije život biti bez patnje niti život bez boli, a kamoli bez tuge. U tom životu sve je to dio svakodnevice, ali i patnja i bol i tuga nalaze svoj smisao i cilj u Bogu. Primjer takvog autentičnog života jest Djevica: vidimo iz današnjeg evanđelja i njezino strahopoštovanje pred tolikim otajstvom, ali i strah pred neizvjesnošću takva života – majke Sina Božjega. Marija je iskazala spremnost na žrtvu, ali je svoju spremnost crpila iz velike Radosti te je Radost tako postajala njezinom supatnjom.
Potreba uspostave veze naroda s Bogom jest danas i više nego potrebna, te to mora biti poziv ljudima s kojima jest Gospodin i koji jesu s Njime kako bi mogli svojim životom i primjerom naviještati tu Radost koja je spremna biti nam snagom u patnji, boli, nepravdi, tjeskobi. Papa je mladima u Kölnu rekao: "Velika se radost ne može zadržati za sebe, ona se mora širiti!" To je smisao kršćanskog života: veliku Radost – Isusa Krista kojeg primismo, naviještati i činiti da On bude tamo gdje i želi biti: sa svojom braćom i sestrama, s nama ljudima.
Gospodin nam, dakle, nudi avanturu života s njime. Zato poput Marije spremno prihvatimo poziv Jednoga, Mudroga, Boga kojemu bismo trebali svojim životom iskazati slavu koja započinje ovdje u vremenu na zemlji, a nastavlja se u vječnosti na nebesima u Njegovoj prisutnosti.
Univerzalnost i aktualnost Božje riječi može se primijetiti i u ovom slučaju. Tako nam kroz današnja nedjeljna čitanja prodire glas: "Gospodin s tobom!" koji toliko ohrabruje da nas gotovo uči živjeti. U prvom čitanju David, kralj Izraela, želi Gospodinu naći dostojnije prebivalište pa mu zato prorok Natan kaže: "Idi i čini sve što ti je na srcu jer je Gospodin s tobom" (usp. 2 Sam 7, 3). Zatim na drugom mjestu u Evanđelju čujemo pozdrav anđela Gabrijela blaženoj Djevici Mariji: "Zdravo milosti puna! Gospodin s tobom!" (usp. Lk 1, 28). Ta riječ jest na neki način odgovor na ova pitanja koja čovjek sebi danas postavlja. "Gospodin s tobom" je riječ koja je otvorila put Boga čovjeku, ali i put čovjeka Bogu. Bog nam želi biti posve bliz, želi biti s nama – Emanuel, da bi mogao biti naš prijatelj i brat. Naša čežnja za Njim jest plod Njegove čežnje za nama. Negativan odgovor na ponudu Božje blizine rađa udaljavanjem od Boga, a time i približavanje besmislenosti, laži, mržnji, ravnodušnosti… Stoga i nije tako čudno što današnji čovjek ne nalazi odgovora na primarna pitanja u svome životu kad ne odgovara spremno na ponuđenu Istinu koja, doduše, zahtjeva veliku žrtvu.
Život s Gospodinom nije život biti bez patnje niti život bez boli, a kamoli bez tuge. U tom životu sve je to dio svakodnevice, ali i patnja i bol i tuga nalaze svoj smisao i cilj u Bogu. Primjer takvog autentičnog života jest Djevica: vidimo iz današnjeg evanđelja i njezino strahopoštovanje pred tolikim otajstvom, ali i strah pred neizvjesnošću takva života – majke Sina Božjega. Marija je iskazala spremnost na žrtvu, ali je svoju spremnost crpila iz velike Radosti te je Radost tako postajala njezinom supatnjom.
Potreba uspostave veze naroda s Bogom jest danas i više nego potrebna, te to mora biti poziv ljudima s kojima jest Gospodin i koji jesu s Njime kako bi mogli svojim životom i primjerom naviještati tu Radost koja je spremna biti nam snagom u patnji, boli, nepravdi, tjeskobi. Papa je mladima u Kölnu rekao: "Velika se radost ne može zadržati za sebe, ona se mora širiti!" To je smisao kršćanskog života: veliku Radost – Isusa Krista kojeg primismo, naviještati i činiti da On bude tamo gdje i želi biti: sa svojom braćom i sestrama, s nama ljudima.
Gospodin nam, dakle, nudi avanturu života s njime. Zato poput Marije spremno prihvatimo poziv Jednoga, Mudroga, Boga kojemu bismo trebali svojim životom iskazati slavu koja započinje ovdje u vremenu na zemlji, a nastavlja se u vječnosti na nebesima u Njegovoj prisutnosti.
