Današnje Evanđelje otkriva razlog, smisao i rješenje sadašnje situacije u našem društvu. Mi kao Kristovi vjernici nikako ne možemo od toga prati ruke, naprotiv, naša odgovornost time je još i veća.
Pred sam blagdan Pashe u Jeruzalem je stiglo mnoštvo hodočasnika, među njima i novoobraćenika na židovstvo. Tako Isusovim učenicima dolaze neki Grci sa željom da vide Isusa, jer se glas o njemu daleko pronio. Vjerojatno su htjeli čuti što on naučava, možda vidjeti i koje njegovo čudo. To, po svoj prilici, učenicima i nije bilo mrsko. I njima je godilo kad bi ljudi ostajali oduševljeni Isusovim govorima, kad bi ga slavili zbog učinjenih čudesa. No, Isus daje Andriji, koji je došao po njega, sasvim neobičan odgovor. Isus sada gleda par dana unaprijed. On gleda na čas koji je došao, na svoju osobnu Pashu i Pashu cijeloga svijeta. Došao je čas kada će Otac proslaviti svoga Sina koji se predaje u ruke ljudi koji će ga ubiti. No, Otac će ga proslaviti u uskrsnuću od mrtvih. Nagovješćujući svoju smrt Isus govori u prispodobi o pšeničnom zrnu koje mora umrijeti da bi donijelo obilat rod. On je to zrno koje umire i plod njegove smrti donijet će obilat rod za spas svijeta. Isus zna da će ga u trenutcima muke koji slijede mnogi koji su do sada išli za njim odbaciti. Stoga Isus prispodobu o zrnu primjenjuje i na sve one koji mu hoće služiti. Kao što se Isus iz poslušnosti Ocu odrekao svoje božanske moći za spas čovječanstva, tako se i njegovi učenici trebaju odricati svoje sebičnosti i raditi za dobro i spas svijeta. Isus predosjeća trenutke koji slijede. Duša mu je na smrt potresena, no on svoju sudbinu povjerava Ocu i ostaje mu do kraja poslušan, jer je čvrsto uvjeren da će ga Otac proslaviti. Isus je svjestan da je njegova smrt trenutak suda, doslovno na grčkom "krize" za ovaj svijet. Oni koji su ogrezli u zlu i služe sotoni, njegovom će smrću biti osuđeni na propast. Oni koji su dobre volje, svi oni koji su spremni prihvatiti njegov spas biti će privučeni njemu. Onome koji je uzdignut sa zemlje, njemu koji raspet visi na drvetu križa i odatle izlijeva rijeku spasa na svijet.
Prepoznajemo li današnji trenutak u ovome evanđelju? Sud-kriza nad ovim svijetom traje od vremena Isusove smrti do konca svijeta. Tu krizu čine u različitim vremenima druge, manje i prolazne krize, kao što je i ova danas. Uzrok današnje krize je pohlepa i sebičnost pojedinaca kojima je jedini bog bio osobni profit. Kako se mi kršćani vladamo u toj krizi, konačno, je li uzrok krize i u nama? Na čiju se stranu mi svrstavamo? Kako se trebamo vladati?
Isus Krist je naš jedini učitelj. Njegova prispodoba o zrnu pšenice u današnjoj situaciji itekako nam može pomoći. Odbacujući svakodnevno svoju sebičnost odričući se nepotrebnoga za opće dobro itekako možemo doprinijeti rješavanju današnje krize. Kao što se Krist solidarizirao s nama ljudima u našoj bijedi grijeha i smrti, solidarizirajmo se i mi danas sa svima koji su na društvenom rubu. Umirući sebi, svojoj sebičnosti, osobnom profitu i komforu, možemo stvoriti pravedniji i ljepši svijet, svjedočeći tako da smo Kristove sluge.
Gospodine Isuse Kriste, svojom si smrću donio obilan rod za spas svijeta. Budi nam ti trajno nadahnuće da svakodnevno umiremo svojoj sebičnosti i grijehu, te tako s tobom surađujemo u spasenju svijeta. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
